Stjepan Jerković

thumb|right|Stjepan Jerković Stjepan Jerković (Ljepunice, 22. listopada 1955. - Čakovec, 29. rujna 2023.) bio je hrvatski kipar i konzervator restaurator.

Diplomirao je kiparstvo na sarajevskoj Akademiji likovnih umjetnosti 1983. godine u klasi profesora Alije Kučukalića. Od iste godine bio je član HDLU-a.

Nakon studija radio je kao vanjski suradnik, zatim i stalni zaposlenik u Hrvatskom restauratorskom zavodu na Odjelu za kiparstvo do konca 1984. kada prelazi na radno mjesto direktora u Dvoru Trakošćan. Tijekom mandata naručuje od Hrvatskog restauratorskog zavoda (HRZ) izradu projektne i izvedbene dokumentacije za građevinsku i statičku sanaciju II. kata jugozapadnog dijela Dvora Trakošćan i gospodarskih zgrada podno dvorca te projekt električne i gromobranske instalacije. Inicira i zapošljava prvog kustosa povjesničara umjetnosti prof. Zdenka Baloga.

Koncem 1986. zaposlio se u KPD Lepoglava na mjestu stručnog suradnika slobodnih aktivnosti. S direktorom KPD-a i Ministarstvom pravosuđa radio je na tome da se lepoglavski pavlinski samostan iz vlasništvu KPD-a Lepoglava vrati crkvi. Sudjelovao je na Kongresu Likovne pedagogije i kulture 1988. u Zagrebu s referatom na temu „Kreativna aktivnost slobodnog vremena i rezultati“.

Od 1993. bio je zaposlen kao restaurator u Muzeju Međimurja Čakovec gdje je do 2015. radio na očuvanju različite pokretne muzejske građe iz arheološkog, etnografskog, kulturno-povijesnog odjela i likovne galerije te 1999. stekao stručno zvanje višeg restauratora. Zvanje konzervator-restaurator savjetnik stekao je 2007. za područje zidnog slikarstva, štuka, kamene plastike, arheološke keramike i namještaja.

Kao vanjski suradnik HRZ-a do konca 1980.-tih obnavljao je kiparsku i arhitektonsku plastiku na nepokretnim spomenicima kulture diljem Hrvatske od Dubrovnika (Knežev dvor, samostan i crkva u Rožatu), preko Zagreba i okolice (Medvedgrad, Povijesni muzej Hrvatske, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Kazalište Gavella, Župna crkva u Petrovini, Crkva Sv. Marije Magdalene u Selima) sve do Varaždina (Kazalište August Cesarec, crkva Sv. Florijana, Stari grad). Na preporuku HRZ-a od 1990. do 1993. samostalno je vodio restauratorske radove na obnovi glavnog oltara crkve Sv. Marije Snježne u Kutini (suradnici: akademski slikari Jelena Perić, Anto Jerković i Josip Jerković).

Radni vijek gotovo do posljednjih dana proveo je obnavljajući vrijednu arhitektonsku i javnu plastiku s liste zaštićene spomeničke baštine ponajviše na području sjeverozapadne Hrvatske. Franjevački samostan u Vukovaru dodijelio mu je 2013. Priznanje za izniman doprinos uspješnoj obnovi Crkve Sv. Filipa i Jakova.

Izbor iz popisa izvedenih radova 1990. – 2022.:

Kloštar Podravski- skulpturalna kompozicija Sv. Obitelju

Koprivnica- šest zavjetnih pilova na centralnom trgu

Klenovnik- pil Sv.Ivana Nepomuka

Varaždin- Palača Patačić, Gradska vijećnica, Biskupska rezidencija, Katedrala, Franjevačka crkva, Uršulinska crkva

Čakovec-Pil Sv. Jeronima, Franjevački samostan i Crkva Sv. Nikole, spomenik Banu Nikoli Zrinskom, Pučko otvoreno učilište

Pribislavec- Kula dvorca Feštetić

Kotoriba- Kužni pil

Nedelišće- pil BDM Bezgrešno začeće, Župna Crkva Presvetog Trojstva Provided by Wikipedia