Stevan Stojanović Mokranjac

thumb|right|Stevan Stojanović Mokranjac Stevan Stojanović Mokranjac (Negotin, 9. siječnja 1856. — Skoplje, 28. rujna 1914.) je bio srpski skladatelj i glazbeni pedagog, klasik srpske glazbe, njena najistaknutija osoba na prijelazu iz 19. stoljeća u 20. stoljeće. Zaslužan je za uvođenje srpskog nacionalnog duha u umjetničku glazbu.

Rođen je 9. siječnja 1856. godine u Negotinu. Nadimak Mokranjac je dobio po selu ''Mokranje'', općina Negotin, odakle potječe njegova obitelj. Završio je gimnaziju u Beogradu; upisao se na prirodno-matematički odsjek Velike škole. Kao gimnazijalac bio je član ''Srpskog pjevačkog društva''. Uz pomoć Društva, 1879. godine otišao je na glazbeni studij u München. Studij je privremeno prekinuo 1883., ali ga je nastavio 1884. u Rimu, kod Parizzottija, a od 1885. do 1887. na Konzervatoriju u Leipzigu.

1884. postaje korovođa pjevačkog društva "Kornelije Stanković", a 1887. godine dirigent Beogradskog pjevačkog društva. Od 1887. do 1900. radio je i kao učitelj glazbe u Prvoj beogradskoj gimnaziji, a od 1901. kao predavač pojanja u Bogosloviji. Zajedno sa Stanislavom Biničkim i Cvetkom Manojlovićem osnivač je prve stalne glazbene škole (1899.) – Srpska glazbena škola u Beogradu (današnje ime „Mokranjac“), čiji je ravnatelj bio do svoje smrti. Njegovom zaslugom osnovan je prvi gudački kvartet u Srbiji.

Godine 1906. izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije, danas Srpska akademija znanosti i umjetnosti.

Najpoznatija njegova djela su svakako ''Rukoveti'' – petnaest spletova pjesama zasnovanih na folklornim motivima iz različitih dijelova Srbije, Bosne, Makedonije, Bugarske, ''Primorski napjevi'', duhoviti skerco ''Kozar'', kao i glazba za pravoslavna bogoslužja: ''Liturgija'', iz koje je najpoznatija ''Heruvimska pjesma'', najznačajnije ostvarenje korske glazbe u Srba, ''Opelo'' u fis-molu, ''Tri statije'', ''Tebe Boga hvalim'', ''Veličanije svetom Savi''...

Vrijedno je radio i kao melograf: poznati su njegovi zapisi Narodnih pjesama i igara s melodijama iz Levča, kao i dvije značajne zbirke zapisa sa srpskim crkvenim napjevima: ''Osmoglasnik'' i ''Strano pjenije''.

Umro je 28. rujna 1914. u Skoplju.

Odbor akademika SANU-a ga je 1993. godine izabrao među sto najznamenitijih Srba. Provided by Wikipedia