Mile Budak

Mile Budak (Sveti Rok, 30. kolovoza 1889. – Zagreb 7. lipnja 1945.), bio je hrvatski političar, odvjetnik, jedan od ideologa ustaškoga pokreta, ministar u vladi NDH, prozaik, romanopisac i novelist, akademik HAZU. Nakon pada NDH 1945. u novoosnovanoj Jugoslaviji na vojnom sudu bio je osuđen na smrt vješanjem i pogubljen. Bio je proglašen ratnim zločincem.

Nakon što su ga kao istaknutu oporbenu figuru u lipnju 1932. godine u Zagrebu brutalno pretukli suradnici jugoslavenske policije, dugotrajno se oporavljao. Početkom 1933. godine pridružio se emigrantskom krugu okupljenom oko bivšeg dopredsjednika Hrvatske stranke prave i budućeg Poglavnika NDH Ante Pavevlića. U srpnju 1938. godine se bez suglasnosti Pavelića – koji s Ustašama u Italiji u tom vremenu nije u dobrim odnosima i kada su odnosi Kraljevine Jugoslavije s fašističkom Italijom i Hitlerovom Njemačkom naizgled dobri - vraća u Zagreb, te objavljuje svoje kapitalno djelo "Ognjište", u četiri knjige, s velikim uspjehom kod čitateljstva i kritike. Kada se na obzoru pojavljuje rat, biva u veljači 1940. godine uhićen, te ga jugoslavenske vlasti u zatvoru drže do Travanjskog rata. Tijekom 1941. godine propagirao je protusrpske, protukomunističke i protužidovske stavove nizom govora na radiju i unutrašnjosti Hrvatske, a pripisuje mu se upotreba pokliča ''Srbe na vrbe!'' i ideja o rješavanju »srpskoga pitanja« raseljavanjem, pokrštavanjem i ubijanjem. U Drugom svjetskom ratu ministar je bogoštovlja i nastave u Pavelićevoj vladi. Predaje se u svibnju 1945. godine u Austriji britanskim vojnim snagama, koje ga 18. svibnja 1945. godine predaju jugoslavenskim komunistima. Osuđen je na smrt u Zagrebu 6. lipnja 1945., a 7. lipnja 1945. godine je pogubljen.

Njegov je nećak, liječnik Mile Budak, bio osobni liječnik Ante Pavelića. Provided by Wikipedia