Carlo De Franceschi

Carlo De Franceschi (Gologorica kraj Pazina, 16. ili 17. listopada 1809. – Gologorica, 8. siječnja 1893.), povjesničar i talijanski političar.

Rođen u poznatoj obitelji, čiji su članovi do druge pol. 20.st. ostavili značajan trag u istarskoj kulturi, umjetnosti, političari i etnokulturnim prilikama. Gimnaziju je pohađao u Rijeci i Kopru, a pod očevim je pritiskom nastavio studij prava u Grazu, gdje su ojačala njegova protuaustrijska stajališta.

U Grazu je diplomirao pravo 1832. Tijekom studija upoznao se s političkim idejama karbonarskih društava. Od 1833. radi u Okružnom sudu u Rovinju. Po povratku u Istru pristupio liberalnoj struji talijanskog iredentističkog pokreta. Zbog te djelatnosi izazvao je pozornost austrijske policije. U Rovinju je potajno okupljao protuaustrijski orijentiranu istarsku mladež i izdavao protuaustrijski bilten.

U austrijskoj Ustavotvornoj skupštini u Beču i u Kroměřížu 1848./49. bio je zastupnik pazinsko-rovinjsko-vodnjanskog izbornoga kotara. Osim njega Istru su predstavljali A. Madonizza iz Kopra, M. Fachinetti iz Vižinade, F. Vidulich iz Malog Lošinja i G. Vlach iz Lošinja i svi su odbili ulazak Istre u Njemačku Konfederaciju. U Beču je iste god. objavio polemični članak dokazujući »talijanstvo Istre« (Per l’italianità dell’ Istria). Zbog protuaustrijskih i talijanskih iredentističkih stekao je epitete »Mazzinijeva apostola«, »istarskoga separatista« i »državnoga provokatora«, zbog čega je prilikom reforme sudstva u Monarhiji 1854. godine prisilno umirovljen i bio prisiljen vratiti se u rodno mjesto. Poslije je radio u jednome riječkom odvjetničkom uredu. U politički se život vratio obnovom ustavnosti 1861. godine. Od 1861. do 1876. obnašao je dužnost tajnika Istarskoga sabora u Poreču.

Od 1843. i povezivanja s Pietrom Kandlerom u Trstu bavi se i znanstvenim radom kojim se bavio sustavno sve do smrti. Zanimao se za arheologiju i povijest Istre. Znanstvene radove objavio je na talijanskom jeziku u časopisima markgrofovije Istre. Glavno djelo ''Istra. Povijesne bilješke'', objavljeno u Poreču, prvi je pokušaj cjelovitoga prikaza povijesti istarske povijesti od starog vijeka do 1815. godine. Prvi je među istarskim talijanskim intelektualcima upozorio da »slavenski« (hrvatski i slovenski) element teži vlastitoj kulturnoj i polit. afirmaciji. Kao olitičar zanemarivao je krupne povijesne činjenice te one iz onodobne istarske zbilje što mu se prenijelo i u znanstveni rad. Djela mu snažno obilježavaju njegova politička nastojanja oko priključenja Istre Italiji, zbog čega je neobjektivan prema hrvatstvu Iste što ograničava vrijednost znanstvenog rada Carla De Franceschija. Provided by Wikipedia