Đuro Franković

Đuro Franković (mađ. ''Frankovics György'') (Fok, Mađarska, 9. veljače 1945. – Pečuh, 9. listopada 2016.) bio je hrvatski publicist, književnik, etnograf, znanstvenik i kulturni djelatnik iz Mađarske. Bavio se etnografijom i usmenom književnosti u Hrvatskoj i Mađarskoj.

Rodio se u podravskom selu Foku u Mađarskoj 9. veljače 1945.

Živio je u Lukovišću, a srednju školu pohađa u Budimpešti u Hrvatsko-srpskoj gimnaziji, koja je onda bila jedina takva u Mađarskoj.

Na studij odlazi u Pečuh, na Visokoj učiteljskoj školi, na Južnoslavenskom nastavnom odjelu južnoslavensku povijest.

Na poticaj direktora Baranjskog županijskog etnografskog muzeja Lasla Mandokija je počeo skupljati narodne pripovijetke Hrvata, a rezultate svog rada je objavio u Godišnjaku pečuškog Muzeja Janus Panonius.

Prikupio je preživjela djela hrvatskog pisca iz Mađarske Antuna Karagića koji je ondašnjem komunističkom režimu bio nepodoban. Djela je obradio i objavio 2003. pod imenom ''Kazališni komadi i novele''. Značaj je toga što je Karagić najbolji hrvatski pisac u mađarskom dijelu Bačke u do sredine 20. stoljeća.

Urednikom je zbornika Mađarskog etnografskog društva (Magyar Néprajzi Társaság) za hrvatsku manjinu od 1993. Zbornik nosi ime ''Etnografija Hrvata u Mađarskoj''.

Jedno vrijeme je uređivao ''Poglede'', časopis za kulturu i društvena pitanja koji je ravnopravno zastupao sve hrvatske skupine u Mađarskoj.

Zajedno s hrvatskim intelektualcima iz Mađarske (Ivica Đurok, Filakovići (stariji i mlađi), Mišo Balaž...) i mađarskim intelektualcima i umjetnicima (Zoltan Bachmann, Janos Erdos, Laszlo Bukkosdi...), je poduprijeo Antuna Vidakovića u nastojanju za utemeljenje Hrvatskog kazališta u Pečuhu. Njihova potpora i glasovi su je i pretegla kod gradskih vlasti u Pečuhu prigodom odlučivanja o osnivanju tog kazališta.

Pisao je i za tradicionalni godišnjak Hrvatske državne samouprave iz Budimpešte Hrvatski kalendar. Provided by Wikipedia