Zdravko Gavran

Zdravko Gavran je hrvatski književni kritičar. Osim toga piše članke, rasprave i oglede, pjesme i kratke priče.

Piše za zagrebačku Republiku, 3. program Hrvatskog radija, karlovačko Svjetlo, Novu Istru, Glasnik HDZ, Most. Pisao je o Đuri Arnoldu, Marinu Sabiću, Antunu Mahniću, papi Ivanu Pavlu II., Anti Stamaću, Kranjčeviću i drugima.

Uređivao je Glasnik HDZ od 1993. do 1995. godine.

S engleskog je na hrvatski preveo Johna L. Allenam Rabindratha Tagorea, Johna J. Mearsheimera, Joela Kotkina i Charlotte Greig. S njemačkog je na hrvatski preveo Hermana Hessea.

Sudionikom je manifestacije Dana kršćanske kulture, Neretvanskih književnih, znanstvenih i kulturnih susreta, Dana Antuna Šoljana.

Zastupljen je u antologiji hrvatske kratke priče ''Trenutak proze'' urednika Davora Uskokovića.

Djela: *Kako su rušili Tuđmana, 1992. *Moja Hrvatska: zemljom kroz prostor i vrijeme (urednik i suautor, oblikovali Miroslav Ambruš-Kiš, Krešimir Godina), 1993. *Hrvatski izlazak, 1995. *Ivan Pavao II., suvremeni svijet i kraljevstvo Božje: članci, rasprave i ogledi, 2003. *Paprenjaci: epigrami, 2003. *Stijenj: pasatističke pjesme, 2005. *Pod svodovima svoga neba: književni ogledi i kritike, 2007. *Svlačenje ljubavi, Hrvatska kulturna zaklada - Hrvatsko slovo, 2008. (ilustrirao Nikola Listeš) *Svjetla i sjene slobode: razmišljanja o hrvatskom katolištvu u demokraciji, Glas Koncila, 2010.

Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića (1995.). Provided by Wikipedia