Marin Getaldić

Marin Getaldić (lat. ''Marinus Ghetaldus''; Dubrovnik, 2. listopada 1568. – Dubrovnik, 8. travnja 1626.), hrvatski matematičar i fizičar. Osnovnu naobrazbu dobio je u rodnome gradu. Godine 1588. primljen je za člana Velikoga vijeća, a zatim se bavio različitim poslovima u službi Dubrovačke Republike. Godine 1595. otišao je s M. Gučetićem u London kako bi pomogao u sređivanju ostavštine. S istim ciljem otputovao je u Antwerpen 1597., gdje je ostao do 1599. Ondje je učio matematiku kod francuskoga matematičara Michela Coigneta i dobio prve poticaje za znanstveni rad. Nakon toga putovao je u Francusku, radi sređivanja poslova oko iste ostavštine, i u Parizu upoznao F. Viètea. Taj susret bio je presudan za njegov rad u matematici. U Italiji je upoznao G. Galileija, s kojim se poslije i dopisivao. U Dubrovnik se vratio 1601., a onda putovao u Italiju kako bi tiskao prve svoje znanstvene radove. Ondje je upoznao njemačkog matematičara i astronoma Christophorusa Claviusa i austrijskoga astronoma Christopha Grienbergera s kojima se poslije dopisivao. Godine 1603. vratio se u Dubrovnik, gdje se bavio optikom i u Betinoj špilji izvodio pokuse s paraboličnim zrcalima. Godine 1606. bio je jedan od dvojice poklisara koji su odnijeli godišnji danak Dubrovačke Republike sultanu u Carigrad. mini|lijevo|200px|Betina špilja u kojoj je izvodio pokuse s [[Parabolično zrcalo|paraboličnim zrcalima, a danas mala plaža dostupna samo s mora.]] mini|desno|300px|Parabolično zrcalo: paralelne zrake svjetlosti koje padaju na parabolično zrcalo se skupljaju u jednu točku ili žarište (fokus) ''F''. mini|300px|desno|Karta [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike iz 1678.]] mini|300px|desno|Ulaz u Getaldićevu vilu u Dubrovniku. Bavio se praktičnom primjenom matematike u rješavanju geodetskih problema. Tako je, primjerice, određivao zemljopisnu širinu Carigrada i Dubrovnika, a posebno je zanimljiv njegov pristup određivanju volumena Zemlje. Za njegovo je rješenje predložio vlastitu, čisto geodetsku metodu, objavljenu posmrtno u djelu ''O analitičkom i sintetičkom u matematici'' (lat. ''De resolutione et compositione mathematica'', 1630.), koja ne obuhvaća astronomska mjerenja. Iako ta metoda danas nema praktične vrijednosti, važna je zbog svoje originalnosti, a u usporedbi sa sličnim metodama onoga doba dala bi najtočniji rezultat.

U svom prvom djelu ''Unaprjeđenje Arhimeda ili o različitim vrstama tijela uspoređenima po težini i veličini'' (lat. ''Promotus Archimedis seu de variis corporum generibus gravitate et magnitudine comparatis'', 1603.) određuje odnose između težine i obujma raznovrsnih tijela i pri tome upotrebljava stroge pokuse. Djelo ''Nekoliko napomena o paraboli'' (lat. ''Nonnullae propositiones de parabola'', 1603.) u vezi je s Getaldićevim istraživanjima paraboličnih zrcala, a donosi dokaz da su sve parabole jednako prikladne za konstrukciju paraboličnih zrcala, a ne samo presjeci uspravnoga, pravokutnog stošca. U djelu ''Dopuna galskog Apolonija ili probuđena djelomično sačuvana geometrija dodira Apolonija iz Perge'' (lat. ''Supplementum Apollonii Galli seu exsuscitata Apollonii Pergaei Tactionum geometriae pars reliqua'', 1607.) on dopunjuje Vièteovu restauraciju djela o dodirima Apolonija iz Perge, a u djelu ''Oživljeni Apolonije ili obnovljena geometrija priklona Apolonija iz Perge'' (lat. ''Apollonius redivivus seu restituta Apollonii Pergaei Inclinationum geometria'', I–II, 1607. – 1613.) obnavlja Apolonijevo djelo o priklonima. U tim djelima primjenjuje sintetičku metodu kako bi obnovljena djela bila što vjernija izgubljenim originalima. thumb|''Variorum problematum collectio'', 1607. U djelu ''Zbirka različitih problema'' (lat. ''Variorum problematum Collectio'', 1607.) rješava 42 matematička problema od kojih je neke uzeo od Regiomontanusa, Claviusa i Grienbergera, a neke dodao sam. U njemu neke probleme rješava sintetičkom metodom, za neke provodi geometrijsku analizu i sintezu, a nekima dodaje takozvani ''consectarium'', u metodološkom pogledu vrlo važnu posljedicu. Za velik dio problema primjenjuje algebarsku analizu. Pod utjecajem Viètea, umjesto s geometrijskim veličinama ili s brojevima radi s općim veličinama (''speciesima''). Getaldićevo djelo znatno je utjecalo na razvoj primjene algebre na geometriju prije otkrića analitičke geometrije. Reprint-izdanje sveukupnih Getaldićevih djela izišlo je u Zagrebu pod nazivom ''Opera omnia'' (1968.).

Pripisivalo mu se autorstvo dviju kratkih rasprava ''Elementorum Euclidis Definitiones'' i ''Tractatus de Sphaera Mundi'', ali u zadnje vrijeme smatra se da je autor vjerojatno isusovac Ivan Vreman iz Splita. Provided by Wikipedia