Roman Jakobson

Roman Osipovič Jakobson (ruski: Рома́н О́сипович Якобсо́н; Moskva, 11. listopada 1896. – Cambridge, Massachusetts, 18. srpnja 1982.) bio je ruski i američki lingvist i književni teoretičar.

Kao pionir strukturalističke lingvistike, Jakobson je bio jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih lingvista 20. stoljeća. Uz Nikolaja Trubeckoja razvio je revolucionarne nove tehnike za analizu lingvističkih glasovnih sustava, time osnivajući i suvremenu disciplinu fonologije. Jakobson je zatim slične principe primijenio na druge dijelove jezika, poput sintakse, morfologije i semantike. Uvelike je doprinijeo slavistici, poglavito dvjema istraživanjima ruskog padežnog sustava te analizom kategorija ruskih glagola. Predložio je metode za istraživanje poezije, glazbe, likovne umjetnosti i filma na temelju istraživanja semiotike C. S. Peircea, teorije komunikacije i kibernetike.

Svojim utjecajem na mislioce poput Claudea Lévi-Straussa i Rolanda Barthesa, među ostalima, Jakobson je postao ključna figura u adaptaciji strukturalne analize na znanstvene discpline izvan lingvistike, poput filozofije, antropologije i teorije književnosti. Njegova razrada de Saussureovog strukturalizma bila je temelj jedne od najvećih misaonih struja Europe i SAD-a poslije Drugoga svjetskog rata. Iako je misao strukturalizma zamrla 1970-ih godina, Jakobsonova djela ostala su značajna u lingvističkoj antropologiji, osobito zbog komunikacijske etnografije Della Hymesa i kulturne semiotike Jakobsonova bivšeg studenta Michaela Silversteina. Jakobsonov koncept inherentnih lingivstičkih univerzalija, osobito njegova teorija distinktnih obilježja, bile su odlučujuč utjecaj na rano djelovanje Noama Chomskoga, glavne figure teorijske lingvistike u drugoj polovici 20. stoljeća. Provided by Wikipedia