Josip Kekez

Josip Kekez (Katuni, Omiš, 6. kolovoza 1937. – Zagreb, 6. ožujka 2003.) bio je hrvatski filolog, povjesničar književnosti i teoretičar književnosti.

Nakon završene klasične gimnazije u Splitu i studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je doktorirao 1975. godine, uslijedio je uobičajeni akademski put od docenta do redovitog profesora (1982.). U razdoblju 1982. – 1984. bio je pročelnik Odsjeka za kroatistiku. Bio je dugogodišnji predstojnik Katedre za usmenu književnost. Nekoliko semestara predavao je na sveučilištima u Münsteru i Kölnu.

Umjesto naziva narodna književnost uveo je naziv usmena književnost. Kao dugogodišnji profesor usmene na Odsjeku za kroatistiku, Kekez je studentima predavao svoja bogata znanja o korpusu, poetici i vrijednostima hrvatske narodne kulture. Kao kroatist Josip Kekez bio je zauzet dvjema velikim i važnim temama struke: jedna je bila uže usmenoknjiževna, a druga je bila pitanje suodnosa između usmene i pisane književnosti. Kao filolog znanstveno stasavši u okrilju zagrebačke stilističke škole, bavio se onim usmenoknjiževnim oblicima u kojima je pronalazio estetske vrijednosti identične onima pisane književnosti. To su ponajprije bugarštice, odnosno bugaršćice, kako ih on zove. Osim bugaršćica, znanstveni interes privlačili su mu i mali usmenoknjiževni oblici, ponajprije poslovice koje su ga zaokupile zbog svoje specifične semantike i fakture. Također se bavio svim usmenoknjiževnim vrstama. Druga velika tema njegovih znanstvenih interesa bio je suodnos između usmene i pisane književnosti.

U brojnim radovima, a ponajprije u najznačajnijim autorskim knjigama, ''Prva hrvatska rečenica'' i ''Hrvatski književni oikotip'', Kekez je pokazao i dokazao uzajamnost i prepletanje usmene i pisane riječi u svim razdobljima hrvatske književne kulture, ustrajući postojano na tvrdnji da je usmena književnost najstarija i najdugotrajnija vrsta književnosti te je tradicija pisanoj književnosti. Njegov cjelokupni život i rad sažet je u naslovu njegove najpoznatije knjige: ''Svaki je kamen da se kuća gradi''. U rukopisu je ostala Kekezova Povijest hrvatske usmene književnosti (preko 800 stranica). Provided by Wikipedia