Vlatko Majić

Vlatko Majić (Vitina kod Ljubuškog, 1956. – Zadar, 20. studenog 2025.) bio je hrvatski književnik. Profesor hrvatskog jezika i književnosti, radio u srednjoj i osnovnoj školi u Zagrebu, Pagu i Zadru, a bio je ravnatelj Gradske knjižnice Pag. Piše poeziju, prozu, igrokaze i književnokritičke tekstove. Pjesme su mu prevođene na talijanski, engleski, njemački, francuski, albanski i slovenski jezik.

Nagrađivan za poeziju i prozu, te je zastupljen u čitankama i antologijama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Član je Matice hrvatske, Udruge dragovoljaca domovinskog rata, Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne u Mostaru i Društva hrvatskih književnika u Zagrebu.

Dosad objavio sljedeće knjige:

* Glazba češlja, pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1982., republička nagrada na Trebinjskim večerima poezije, 1982. * Pjevač pod zemljom, pjesme, RKND, Rijeka, 1987., godišnja nagrada RKND * Kairos, pjesme, Školske novine, Zagreb, 1989. * Jezičak, pjesme, RKND, Rijeka, 1991. * Najviše je plave boje, pjesme za djecu, Naša djeca, Zagreb, 1992. * Kad srce brodi/Che navighi il cuore, pjesn.-graf. mapa s ak. slikarom Josipom Martinkom, Zagreb, 1992., nagrada Alpe-Adria, Treviso, 1993. * Vrijeme soli, pjesme/proza, Ognjište, Senj, 1996. * Krila nad vodom, pjesme, Gradska knjižnica, Zadar, 2006. * Kad srce brodi/Che navighi il cuore, pjesn.-graf. mapa, prepjev na tal. jezik Joja Ricov, 2. izmijenjeno izdanje, Znanstvena knjižnica, Zadar, 2017. * Obeščašćivač, kaočasopis, Ogranak Matice hrvatske u Pagu; Znanstvena knjižnica, Zadar, 2017. * Vinožito, izabrane pjesme, Das Wort, Slavonski Brod; Društvo hrvatskih književnika HB, Mostar, 2020., nagrada Terra Tolis, Orašje, 2021. Provided by Wikipedia