Gojko Polegubić

Gojko Polegubić (Banjevci, 28. siječnja 1955.), hrvatski pjesnik, esejist i kritičar.

Gojko Polegubić rođen je 28. siječnja 1955. godine u Banjevcima, općina Stankovci. Završio je Srednju metalsku školu mehaničarskog smjera u Šibeniku, a u Zagrebu V. stupanj specijalizacije u centru „Nikola Tesla“. U Tvornici željezničkih vozila „Gredelj“ radio je kao mehaničar, referent, tehnolog, popisivač imovine. Sada je u mirovini. Član je Društva hrvatskih književnika od 1996. godine. Osim poezije piše eseje, osvrte, kritike i kratke priče. Objavljivao je u raznim časopisima: Marulić, Republika, Quorum, Forum, Hrvatsko slovo, Kana, Glas Koncila itd. Pjesme su mu prevođene na njemački jezik i uvrštene u nekoliko antologija i zbornika. Sudjelovao je na tri međunarodna festivala poezije. U rodnim Banjevcima s Borisom Savićem osnovao je „Kaduljin vijenac“, večeri poezije, gdje se okupljaju domaći i inozemni pjesnici. Redoviti je gost „Jutra poezije“, „Kulturnog četvrtka“ u Sesvetama, „Ljubičinih večeri“ u Samoboru, Hrvatskog radija i televizije.

Objavio je knjige pjesama: * * ''Iznad visina nema suvišnog'', Zagreb, 1991. * ''Makovi'', Zagreb, 1995. * ''Svjetlost juga'', Šibenik, 1996. * ''Nebesko smilje'', Zagreb, 1999. * ''Kornatske krune'', Zagreb, 2006. * ''Svetkovina blizine'', Zagreb, 2012. * ''U ljubičastom akvariju sjećanja'', ''www.pjesnici-ane-horvat.net'', 17. kolo, Zagreb, 2013. * ''Pred Kamenitim vratima'', Zagreb, 2019. Provided by Wikipedia