Alojzije Stepinac

zagrebački nadbiskup | image = Kardinal_Alojzije_Stepinac.jpg | image_size = | alt = | opis = | izvorno_ime = | izvorno_ime_jezik= | crkva = Katolička Crkva | nadbiskupija = zagrebačka | pokrajina = | metropolija = | biskupija = | stolica = | izabran = | imenovan = | početak_službe = 7. prosinca 1937. | kraj_službe = 10. veljače 1960. | prethodnik = Antun Bauer | nasljednik = Franjo kard. Šeper | nasuprot = | druge_službe =

| ređenje = 26. listopada 1930. | zareditelj = Giuseppe Palica | posvećenje = 24. lipnja 1934. | posvetitelj = Antun Bauer | kardinal = 12. siječnja 1953. | kreirao = Pio XII. | rang = kardinal-svećenik

| rodno_ime = | datum_rođenja = 8. svibnja 1898. | mjesto_rođenja = Brezarić pokraj Krašića, Hrvatska | datum_smrti = 10. veljače 1960. | mjesto_smrti = Krašić, Hrvatska | pokopan = zagrebačka katedrala | koordinate_groba = | nacionalnost = Hrvat | vjera = | rezidencija = | roditelji = Josip i Barbara (rođ. Penić) | zanimanje = | profesija = | obrazovanje = | alma_mater = Papinsko sveučilište Gregoriana | moto = ''In te, Domine, speravi'' | potpis = | potpis_alt = | grb = Coat of arms of Alojzije Stepinac.svg | grb_alt =

| blagdan = 10. veljače | čašćenje = | svetački_naslov = | beatificiran_datum = 3. listopada 1998. | beatificiran_mjesto = Marija Bistrica, Hrvatska | beatificirao = Ivan Pavao II. | kanoniziran_datum = | kanoniziran_mjesto = | kanonizirao = | atributi = palma, kardinalsko odijelo | patron = | svetište = zagrebačka katedrala | datum_dokinuća =

| modul = | drugi = }}

Alojzije Stepinac (Brezarić pokraj Krašića, 8. svibnja 1898. – Krašić, 10. veljače 1960.) bio je zagrebački nadbiskup i kardinal. Papa Ivan Pavao II. ga je proglasio blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici. Katolička Crkva u Hrvatskoj smatra ga jednim od svojih velikana.

Djetinjstvo je proveo u rodnom mjestu. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata sudjelovao je kao časnik austro-ugarske vojske u borbama na talijanskom bojištu gdje je bio ranjen i proveo u zarobljeništvu pet mjeseci. Nakon sklapanja mira, kao dragovoljac Dobrovoljačkog korpusa Srba, Hrvata i Slovenaca ("Jugoslaveska legija")preko donedavnog područja solunskog bojišta dolazi na područja budućeg Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Kući se vraća s činom potporučnika.

Nakon studija u Rimu, zaređen je za svećenika 1930. godine. Na njegov prijedlog osnovan je Caritas Zagrebačke nadbiskupije, kojem je bio na čelu. Imenovan je nadbiskupom koadjutorom 1934. godine, a iste godine zaređen je za biskupa. Zagrebački nadbiskup postaje 1937. godine. Kao žarki i neumorni propovjednik Božje riječi pohađao je svoju prostranu nadbiskupiju promičući Katoličku akciju, Caritas i pobožnost prema Djevici Mariji. Utemeljio je brojne nove župe i organizirao proslavu 1300. obljetnice pokrštenja hrvatskog naroda. Papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom 1952. godine.

Kao jasno deklarirani antikomunist i istaknuti katolički prelat koji je podržao osnivanje Nezavisne Države Hrvatske, bio je promatran kao očiti protivnik komunističkog režima u obnovljenoj Jugoslaviji pod komunističkom vlašću. Nakon što je odbio odvajanje Katoličke Crkve u Hrvatskoj od Vatikana, od komunističkog režima 11. listopada 1946. godine osuđen je u neregularnom sudskom postupku na 16 godina zatvora i prisilnog rada prema optužnici za suradnju s okupatorom, sudjelovanja u nasilnim „prekrštavanjima“ građana pravoslavne vjeroispovijesti, obnašanja dužnosti vojnoga vikara NDH, sudjelovanja u rušenju novouspostavljenoga poretka te odgovornosti za rad čitavoga katoličkoga klera u Hrvatskoj i Jugoslaviji za vrijeme rata. Alojzije Stepinac je nakon presude 5 godina proveo u zatvoru u Lepoglavi, a od kraja 1951. pa sve do svoje smrti godine nalazi se u kućnom pritvoru u Krašiću. Hrvatsko pravosuđe 2016. godine presudu u cijelosti poništava.

Stepinac je umro je 10. veljače 1960. godine na glasu svetosti primivši svete sakramente. Vijest o njegovoj smrti objavljena je na naslovnicama dnevnih novina širom svijeta, a misa zadušnica služila se u Rimu, Montrealu, New Yorku, Chicagu, Rio de Janeiru i drugim svjetskim gradovima. Pokopan je u kripti zagrebačke katedrale uz prisutnost mnoštva vjernika. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici.

Djelovanje nadbiskupa Stepinca tijekom Drugog svjetskog rata i danas je predmet rasprava u historiografiji i publicistici. Pobornici Stepinca navode da je pomagao progonjene i patnike, zbrinuo više stotina prognanih slovenskih svećenika te veliki broj bolesne i gladne djece. Također navode kako je prosvjedovao protiv progona Židova i Srba i provedbe rasnih zakona, te spasio brojne Židove i Srbe. Ističu kako je u govoru ispred zagrebačke katedrale 31. listopada 1943. godine osudio rasnu, nacionalnu, vjersku i bilo koju drugu vrstu diskriminacije, zatvaranje i ubijanje nevinih, otimanje i palež imovine i mirnih sela. Kritičari pak navode da je Stepinac odmah postao odlučni pristaša osovinski-stvorene NDH, te da se isprva nije protivio rasnim zakonima, niti slanju Židova u NDH sabirne logore, već je samo tražio da se to vrši na »humanije« načine. Također navode da se Stepinac složio s planovima za protjerivanje Srba iz NDH i da se nije dovoljno protivio nasilnim vjerskim prijelazima srpskih pravoslavaca na katoličanstvo. Pored toga pišu da je prekasno javno progovorio protiv ustaških zločina, nakon što su obavili veći dio genocida, te da nikada nije javno prosvjedovao o zločinima protiv Srba i SPC, najbrojnijim žrtvama ustaša. Provided by Wikipedia