Jovan Sundečić

minijatura|desno|Jovan Sundečić, 15. ožujka 1897. u časopisu Bosanska vila Jovan Sundečić (Golinjevo kod Livna, 24. lipnja 1825. — Kotor, 19. srpnja 1900.), srpski, crnogorski i hrvatski pjesnik, pravoslavni svećenik i osobni dvorski tajnik crnogorskoga monarha Nikole I. Petrovića. Svoje podrijetlo vuče iz livanjskoga kraja.

Otac mu je bio bogati zanatnik i trgovac Pero Sundečić, a majka Ilinka rodom iz Bogdanovića. Otac ga je iz straha od Osmanlija (Turkuša) namjestio kod bake i tetke u Imotski gdje je Jovan naučio čitati i pisati latiničnim pismom. Prvu pouku dobiva od franjevaca u Imotskom. Obiteljska loza Sundečić dala je značajne junake, među kojima je bilo kako svećenika, tako i vojskovođa. Na početku bogoslovne karijere mladi Sundečić službuje u pravoslavnom selu Peroju u Istri, naseljenom Crnogorcima, kao kapelan u godinama od 1848. do 1850. U slikovitim predjelima Istre i Mediterana Sundečić otkriva svoj poetski talent i tu nastaju njegove prve pjesme.

Godine 1865. piše državnu himnu Crne Gore "Ubavoj nam Crnoj Gori", za koju je glazbu komponirao Čeh Anton Šulc.

Godine 1886. je s crnogorske strane kao dvorski tajnik potpisao povijesni Konkordat Crne Gore i Svete Stolice, prvi konkordat u svjetskoj povijesti između Svete Stolice i neke dominatno istočno-pravoslavne kršćanske zemlje.

Kao pjesnik javio se 1848. u Zori dalmatinskoj. Godine 1889. izlaze mu u Zagrebu tiskom Matice hrvatske njegove "Izabrane pjesme". Sundečić je bio urednik kalendara Orlić u Cetinjskoj čitaonici i predsjednik društva "Slavjanski Dom". Svoju ljubav prema Slavenima, pogotovo prema Hrvatima i gradu Zagrebu očituje u istoimenoj pjesmi o glavnom gradu Hrvatske: "''Zagrebe, tolike si hrame diga. Znanju, umlju i vještini, pregnuvši da se penješ k pravoj sreći i visini''."

O njemu je pisao Srđ. Provided by Wikipedia