Josip Broz Tito

Josip Broz (Kumrovec, 7. svibnja 1892. – Ljubljana, 4. svibnja 1980.), poznat pod nadimkom Tito, bio je jugoslavenski komunistički revolucionar, političar i državnik, prvi glavni tajnik Pokreta nesvrstanih, predsjednik predsjedništva Saveza komunista Jugoslavije i autokratski, doživotni predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u kontinuitetu od 14. siječnja 1953. do svoje smrti 4. svibnja 1980.

Iako je bio čelnik totalitarne države i unatoč činjenici da je njegova vladavina zbog političke represije, odgovornosti za smrt političkih protivnika i doživotnog mandata s pravom kritizirana od protivnika komunističkog režima, za svog života i kasnije neposredno do raspada Jugoslavije bio je popularan političar, a od većine suvremenika smatran je ''benevolentnim diktatorom''. Takva ocjena i danas pobuđuje kontroverzne reakcije, od negativnih do pozitivnih.

Rođen je u hrvatskoj seljačkoj obitelji, u Kumrovcu. Nakon regrutacije, postao je mlađi vodnik u tadašnjoj austro-ugarskoj vojsci. Nakon što je teško ranjen i zarobljen od vojske Ruskoga Carstva za vrijeme Prvoga svjetskog rata, Broz je poslan u radnički logor na Uralu. Nakon toga je, prema nekim izvorima, sudjelovao u Listopadskoj revoluciji, te se kasnije priključio Crvenoj armiji u Omsku. Po povratku u zemlju, došao je u novoosnovanu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, u kojoj postaje član Komunističkoj partiji Jugoslavije (KPJ). Bio je član KPJ od 1920. godine, a od 1937. godine vrši dužnost njenog organizacijskog, a zatim i glavnog tajnika. Tijekom Drugog svjetskog rata, nakon okupacije Jugoslavije od strane sila osovine, bio je vođa Partizana, jugoslavenskog gerilskog pokreta otpora i to kao vrhovni zapovjednik Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, koja se smatra najefikasnijim pokretom otpora u okupiranim dijelovima Europe, u činu maršala. Nakon Drugog svjetskog rata Tito je bio glavni arhitekt i državnik SFR Jugoslavije prvo kao premijer, od 1945. do 1953., a nakon toga, od 1953. pa sve do svoje smrti 1980. godine i njen doživotni predsjednik.

Unatoč tome što je bio jedan od osnivača Informbiroa, kao Jugoslavenski državnik ubrzo je postao prvi član Kominforma koji je počeo prkositi sovjetskoj hegemoniji i jedini koji je uspio napustiti Informbiro i otpočeti vlastiti socijalistički program. Bio je zagovornik nezavisnog puta u socijalizam ("''nacionalni komunizam''"). Godine 1951. je sproveo samoupravni sustav koji je razlikovao Jugoslaviju u odnosu na druge socijalističke države. S modelom tržišnog socijalizma donio je ekonomsku ekspanziju tijekom 1950.-ih i 1960.-ih godina. Kasnije je Titov režim ograničio daljnje reforme u gospodarstvu kako ne bi došlo do restauracije kapitalističkih odnosa, pa je i uspješnost jugoslavenske ekonomije opadala. Iako Tito 1974. godine provodi federalizaciju do tada unitarne Jugoslavije na šest republika i dvije autonomne pokrajne njegova unutarnja politika uključuje suzbijanje nacionalističkih osjećanja i promociju "Bratstva i jedinstva" šest naroda SFR Jugoslavije što je doprinijelo njenom raspadu.

Tito je tijekom cijele svoje vladavine gradio jak kult ličnosti kojeg je KPJ zagovarala i održavala na životu i nakon njegove smrti. Unatoč tome, niti dvanaest godina nakon Titove smrti, usporedo s padom komunizma u cijeloj istočnoj Europi, dolazi do raspada SFRJ, građanskog rata, etničkih sukoba, ali i rata za neovisnost dotadašnjih Jugoslavenskih republika.

U 35 godina njegove čvrste vlasti postigao je znatan međunarodni ugled kao državnik također i u međunarodnim odnosima u kojima je Jugoslavija doživljavana s uvažavanjem. Stekao je i dodatnu međunarodnu pažnju kao suosnivač Pokreta nesvrstanih. Provided by Wikipedia