Joška Vlašić Manglin

Joška Vlašić Manglin (mađ: Vlasics József) (Sumarton, Mađarska, 1927.) je hrvatski znanstvenik, književnik, kulturni i društveni radnik i prevoditelj iz Mađarske. Piše prozne uratke i pjesme na kajkavskom narječju mađarskih pomurskih Hrvata, kojima rodom i pripada. Napisao je i jedan roman i na hrvatskom i mađarskom, tako da Joška Vlašić Manglin spada i u mađarske književnike.

Rodio se 1927. u obitelji poljodjelaca u pomurskom selu Sumartonu u Mađarskoj.

Osnovno je školovanje imao u rodnom selu, a nakon toga je pohađao gazdinsku školu.

Drugi svjetski rat je bio traumatičan za njega, jer je vrlo mlad unovačen i odvađan na prisilne radove (kopanje bunkera) diljem Horthyjeve Mađarske (Erdelj).

Školovanje je nastavio nakon rata. Završio je školu za domaće gospodarstvo, a u Budimpešti Visoku pedagošku školu "János Apáczai Csere" smjer "srpskohrvatski jezik i povijest".

Po završetku školovanja se vratio u rodno selo gdje je radio kao učitelj. Pored prosvjetnog rada, angažirao se na kulturnom polju: ravnao je mjesnim kulturnim domom, a njegova mladenačka strast za glazbom i harmonikaško znanje je sada moglo doći do izražaja, pa je tako organizirao plesni i harmonikaški sastav i kulturno društvo.

Nakon mađarske revolucije 1956. mijenja svoje boravište i odlazi iz Sumartona u selo Mlinarce. Ondje je nastavio s kulturnom djelatnošću, pa je i ondje utemeljio plesni ansambl, ženski pjevački zbor i citeraški sastav, koji se poslije proslavio pobjedama na Helikonskim priredbama u Kestelju.

Spisateljski rad Vlašiću Manglinu nije bio primarnom namjerom, no nakon pisma učiteljima na oproštaju u jednim mađarskim novinama, njegov se kreativni rad proširio i na to područje. Pisao je u Narodnim novinama, Hrvatskom glasniku i Hrvatskom kalendaru i Zornici. Provided by Wikipedia