Slika naslovnice

Viđenje i interpretacija: dvije metafore Karla Marxa i jedna teza o tehnici kao epistemološkoj figuri

Karl Marx u Njemačkoj ideologiji (1845–46) i Kapitalu (1867) uvodi optičku metaforu ljudskog oka kroz koju tumači problematiku ideologije i robnog fetišizma. U radu se razmatraju mogućnosti interpretacija ovih Marxovih metafora. U svjetlu se tih interpretacija razmatra jedna od središnjih postavki v...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffdi.ZAG01000501514/Details
Matična publikacija: Filozofska istraživanja
29 (2009), 1(113) ; str. 161-178
Glavni autor: Mijatović, Aleksandar (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
Online pristup: Filozofska istraživanja
LEADER 02940naa a2200313 i 4500
001 ZAG01000501514
003 HR-ZaZAG
005 20110301103401.0
007 ta
008 100928s2009 ci | |||| ||hrv
035 |a (HR-ZaNSK)000744411 
040 |a HR-ZaNSK  |b hrv  |c HR-ZaNSK  |d HR-ZaFFD  |e ppiak 
041 0 |a hrv  |b eng 
042 |a croatica 
044 |a ci  |c hr 
100 1 |a Mijatović, Aleksandar 
245 1 0 |a Viđenje i interpretacija: dvije metafore Karla Marxa i jedna teza o tehnici kao epistemološkoj figuri /  |c Aleksandar Mijatović. 
504 |a Bibliografske bilješke uz tekst ; bibliografija: 28 jed 
504 |a Abstract 
520 |a Karl Marx u Njemačkoj ideologiji (1845–46) i Kapitalu (1867) uvodi optičku metaforu ljudskog oka kroz koju tumači problematiku ideologije i robnog fetišizma. U radu se razmatraju mogućnosti interpretacija ovih Marxovih metafora. U svjetlu se tih interpretacija razmatra jedna od središnjih postavki vizualnih studija da se vizualna kultura moderniteta gradi na potkopavanju epistemološke prevlasti viđenja. Rad problematizira koncepciju modernističkog utjelovljenog promatrača koju uvodi američki povjesničar umjetnosti Jonathan Crary. Prema Craryju, ova drugačija ideja promatračkog subjekta potkopava klasičnu filozofijsku ideju o rastjelovljenosti spoznajnog subjekta. Prema Craryjevoj argumentaciji takva se klasična ideja subjektivnosti s modernitetom ne zamišlja više kao temelj spoznaje, nego kao figura ideologije. Međutim, preokretanje Marxova odnosa između optičkih metafora i pojmova ideologije te fetišističkog karaktera robe baca potpuno drugačije svjetlo na pitanje promatračke subjektivnosti. Završna je postavka rada da se camera obscura i ljudsko oko ne trebaju isključivo shvaćati kao puke metafore koje je Marx u Njemačkoj ideologiji i Kapitalu upotrebljavao kao analogije preko kojih je tumačio pojmove kao što su ideologija ili fetišizam robe. Postupak čitanja može isto tako ići i u obrnutom smjeru: camera obscura i ljudsko oko su pojmovi koji su objašnjeni posredstvom već definiranih pojmova ideologije i fetišizma robe. Ako se perspektiva čitanja zamijeni na taj način postaje jasno da iz postavke o utjelovljenom promatraču ne proizlazi nužno i postavka o utjelovljenom karakteru doživljajā viđenja 
773 0 |t Filozofska istraživanja  |x 0351-4706  |g 29 (2009), 1(113) ; str. 161-178 
981 |b B08/09 
998 |a boko100928 
LKR |a ANA  |b 53542  |l ZAG01  |m Viđenje i interpretacija: dvije metafore Karla Marxa i jedna teza o tehnici kao epistemološkoj figuri /  |n Filozofska istraživanja 
OWN |a FFDI 
856 4 2 |u http://hrcak.srce.hr/filozofska-istrazivanja  |y Filozofska istraživanja 
PLK |a UP  |l ZAG01  |b 000053542  |m Viđenje i interpretacija: dvije metafore Karla Marxa i jedna teza o tehnici kao epistemološkoj figuri /  |n Filozofska istraživanja 

Slični primjerci