|
|
|
|
| LEADER |
05140cam a22003737i 4500 |
| 005 |
20120103003710.0 |
| 008 |
980721s1996 hr a m 000 0 hrv |
| 040 |
|
|
|a HR NSK
|b hrv
|e HR PPIAK
|c HR NSK
|d HR-ZaFF
|
| 041 |
0 |
|
|a hrv
|
| 044 |
|
|
|a hr
|
| 080 |
|
|
|a 94(497.5 Dubrovnik)"1667/1806"(043.3)
|
| 080 |
|
|
|a 327(497.5 Dubrovnik:560)"1667/1806"(043.3)
|
| 100 |
1 |
|
|a Miović-Perić, Vesna
|
| 245 |
1 |
0 |
|a Odnosi na osmansko-dubrovačkoj granici 1667-1806. :
|b doktorska disertacija /
|c Vesna Miović Perić
|
| 260 |
|
|
|a Zagreb :
|b V. Miović Perić,
|c 1996
|e ([s. l. :
|f s. n.])
|
| 300 |
|
|
|a 593 lista :
|b table ;
|c 30 cm
|
| 500 |
|
|
|a Mentor: Nenad Vekarić
|
| 502 |
|
|
|a Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, 1996
|
| 504 |
|
|
|a Bibliografija: str. 575-590, bibliografske bilješke uz tekst
|
| 504 |
|
|
|a Sažetak
|
| 520 |
|
|
|a Sažetak: Dubrovačka Republika graničila je s Osmanskim Carstvom više od tri stoljeća. Načelo, odnosi tih dviju država bili su tolerantni što je prije svega omogućila uspostava ravnoteže: vojna nadmoć Osmanlija nasuprot ekonomske moći Dubrovčana. Učvrščenju ravnoteže doprinjeli su obostrani ekonomski i politički interesi za suradnjom: Dubrovčanima je osmansko zaleđe trebalo i kao put i kao destinacija u njihovoj temeljnoj gospodarskoj grani - trgovini. Zaleđe im je trebalo i kao izvor prehrane. Dubrovniku je Osmansko carstvo bila presudna karika koja je stvarala ravnotežu odnosa snaga, štiteći je od mletačke dominacije. Osmanlijama je Dubrovnik trebao i kao luka, kao trgovački posrednik i kao izvor svih onih blagodati kojima je raspolagao razvijeni Zapad ( kojemu je tada Dubrovnik nesumnjivo pripadao).
|
| 520 |
|
|
|a Preko Dubrovnika u Osmansko se carstvo uvozila ne samo roba već i tehnologija, znanstvena dostignuća, medicinski napredak. Dubrovnik je bio ona konstruktivna veza Osmanlija sa Zapadom koja je omogućavala da se istovremeno i ratuje i trguje. Vojno su Osmanlije mogli zauzeti Dubrovnik u svakom trenutku. To ipak nisu učinili upravo zato jer im je Dubrovnik bio važniji u toj ulozi nego da se utopio u veličini njihova teritorija. Susjedska koegzistencija dviju država tekla je paralelno no bilo je elemenata koji su opterećivali odnose djelujući u suprotnom smjeru. "Najteži" element bila je vjerska različitost. Islamski ekspanzionizam Osmanlija opterećivao je Dubrovčane koji su se branili katoličkim ekskluzivizmom.
|
| 520 |
|
|
|a Dodatno opterećenje predstavljalo je pravoslavno stanovništvo pod osmanskom vlašću koncentrirano uzduž jednog dijela dubrovačke granice koje se javlja kao poseban akter u odnosu prema Dubrovčanima. Odmetnuti Crnogorci i "poluodmetnuti" istočnohercegovački Vlasi bili su unutrašnji problem Osmanskog carstva a nemogućnost Osmanlija da ih discipliniraju učinila ih je problemom i za Dubrovčane. Poremećaji u hijerarhiji osmanske vlasti još su jedan unutrašnji problem osmanske države koji se jasno odrazio na dubrovačko-osmanske odnose. Taj poremećaj doveo je do pravog apsurda: Dubrovčani su sultanu plaćali harač a njegovim ministrima udjeljivali najskuplje darove. Povoljni sultanovi ukazi nisu imali očekivani odjek tamo gdje je to najviše bilo potrebno, u ustanovama vlasti i pravosuđa bosanskog ejaleta.
|
| 520 |
|
|
|a Osmansko-dubrovačka granica bila je crta neposrednog sraza dviju različitih država, po mnogo čemu različitih naroda. Iza načelnog stava Dubrovčana i Osmanlija o međusobnom prijateljstvu i toleranciji ni u jednom trenutku nije se gasio iznijansirani hladni rat, od običnog nadmudrivanja do otvorenih i ozbiljnih prijetnji. Stanovnici hercegovačkog pograničnog pojasa, muslimani, naročito Vlasi uglavnom pravoslavne vjeroispovijesti, slobodno su komunicirali sa stanovništvom pograničnih dubrovačkih sela i neometano se kretali cijelim područjem Republike. Isto načelo vrijedilo je i za dubrovačke podanike. Republika, a pogotovo pogranično dubrovačko stanovništvo, ne bi moglo opstati bez suradnje sa zaleđem. Stanovnici s jedne i druge strane granice bavili su se za život neophodnom sitnom trgovinom.
|
| 520 |
|
|
|a Zbog krševitosti tla Republike, dubrovački stočari i težaci uobičajeno su vodili svoja stada na hercegovačke pašnjake, unajmljivali komade obradivog tla u osmanskih zemljoposjednika. Osmanski podanici, Vlasi, dolazili su raditi u Dubrovnik, a neki od njih pokušavali su se trajno naseliti na području Republike. Ipak, iz gore navedenih razloga, svakodnevica na dubrovačkoj granici stalno je bila na rubu konflikta. Od zabrana koje su proizlazile iz karantenskih mjera u Republici, pa do prijevara, lažnih optužbi, tuča, umorstava, prepada i pljački koje su bile redovita pojava na mjestima gdje su, zbog lako mogućeg bježanja, zakoni imali slabiji domašaj.
|
| 653 |
|
|
|a Povijesni odnosi
|
| 653 |
|
|
|a Osmanlijsko Carstvo
|a Dubrovačka Republika
|
| 653 |
|
|
|a 17. - 19. stoljeće
|
| 700 |
1 |
|
|a Vekarić, Nenad
|4 cns
|
| 852 |
4 |
|
|j DCD-ZG-151/98
|
| 876 |
|
|
|e DCD
|a 151/1998
|
| 886 |
0 |
|
|2 unimarc
|b 04944nam0 2200349 450
|
| 942 |
|
|
|c DIS
|h CA08.03
|i MIO o
|6 CA0803_MIO_O
|
| 999 |
|
|
|c 245437
|d 245436
|