Filozofske implikacije pojma nesvjesnog

Sažetak: Višeslojnost problema Freudova ustrojstva nesvjesnog ne samo na psihoanalitičkoj nego i na filozofskoj razini, pokazuje da je danas u vremenskom odmaku u kojem je moguće s distancije promatrati različite filozofske škole, potrebno sagledati i eventualno razotkrivati pojam nesvjesnog u mreži...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:271498/Details
Glavni autor: Filipović, Ljiljana, filozof (-)
Vrsta građe: Knjiga
Jezik: hrv
Impresum: Zagreb : Lj. Filipović, 1995
Predmet:
LEADER 08601cam a2200409 i 4500
003 HR-ZaFF
005 20130408135323.0
008 960214s1995 ci a m 000 0 hrv
040 |a HR-ZaNSK   |b hrv   |c HR-ZaNSK   |e ppiak 
041 0 |a hrv 
044 |a hr 
080 |a 159.964.21 
100 1 |a Filipović, Ljiljana,   |c filozof 
245 1 0 |a Filozofske implikacije pojma nesvjesnog :   |b Polazište: Freudovo poimanje nesvjesnog : doktorska disertacija /   |c Ljiljana Filipović. 
260 |a Zagreb :   |b Lj. Filipović,   |c 1995   |e ([s. l. :   |f s. n.]) 
300 |a 201 list ;   |c 30 cm. 
500 |a Doktor društvenih, humanističkih i teoloških znanosti - filozofija 
500 |a Komisija za ocjenu: Gvozdan Flego, Nadežda Čačinović-Puhovski, Nenad Miščević; Komisija za obranu: Gvozdan Flego, Nadežda Čačinivić-Puhovski, Nenad Miščević; datum obrane: 20.11.1995.; datum promocije: 10.05.1996. 
502 |a Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, 1995 
504 |a Bibliografija: str. 191-201 
504 |a Sažetak 
520 |a Sažetak: Višeslojnost problema Freudova ustrojstva nesvjesnog ne samo na psihoanalitičkoj nego i na filozofskoj razini, pokazuje da je danas u vremenskom odmaku u kojem je moguće s distancije promatrati različite filozofske škole, potrebno sagledati i eventualno razotkrivati pojam nesvjesnog u mreži njihovih pristupa. Preuzetno bi bilo govoriti da su se filozofski sustavi izravno ili posebno bavili poimanjem nesvjesnog. Pojam se nametnuo sadržavajući važne filozofske implikacije, kristalizirajući ih tek iz filozofskog pristupa psihoanalizi. Zadatak svakako nije definitivan odgovor na pitanje - što je nesvjesno? - nego kako je to nesvjesno moguće razmotriti, kao i kakav nam odgovor pružaju različita promišljanja. 
520 |a Pri tome je neminovno započeti s povijesnim pregledom razvoja poimanja nesvjesnog, prije svega zato što je sasvim jasno da ideja o nesvjesnom nije Freudova ali i zbog toga da se pokaže zašto je upravo način na koji ga je on uspostavio od važnosti za filozofsku misao našeg doba. Tako se i nužnim nameće razmatranje Freudova određenja nesvjesnog - topičkim razgraničenjem na svjesno, nesvjesno, predsvjesno a potom i na instancije Ja, Ono, Nad-Ja - kontrastirati drugom velikom psihološkom sustavu koji je ocrtao Jung te time opravdati i pokazati koliko je sustavnost Freudova rada značajna za filozofsko promišljanje njegova psihoanalitičkog pojma nesvjesnog. 
520 |a Iščitavanje iz različitih razmišljanja o pojmu nesvjesnog omogućuje uvid kako se uočavanja nesvjesnog što prethode Freudu zrcale u njegovu radu te na koji način, ako jesu, autori do njega utjecali na Freudovo građenje pojma nesvjesnog kao i koliko se međusobno razlikuju. Time nam se otkriva i mjesto drugih autora u tom povijesnom nizu. Prije svega se tu ističu Eduard von Hartmann i njegovo spekulativno djelo Philosophie des Unbewussten te Theodor Lipps, kojem je pitanje o nesvjesnom prije svega pitanje psihologije a manje psihološko pitanje, i u čijem je radu Freud "jasno našao osnovne crte svoga uvida". No i mnogobrojni drugi mislioci među kojima su i najznačajnija filozofska imena poput Kanta i Schopenhauera, na primjer, kao i nadahnuća velikana literature, naslijeđe su koje je Freud baštinio. 
520 |a Unatoč već poslovičnog Freudova distanciranja od filozofskog mišljenja i njegova upozorenja da se njegovo poimanje nesvjesnog ne poklapa s nesvjesnim filozofa, pa ni s nesvjesnim u Lippsa, simplificirano bi bilo odbaciti cijelu konstrukciju. Stoga je značajna zamjedba Stanleya Cavella o šteti koja je počinjena razdvajanjem Freudova rada od filozofije. Premda u tom smislu nije beznačajna Freudova uloga.Naime prema Jonesovom izvještaju, na Međunarodnom psihoanalitičkom kongresu u Weimaru 1911. godine Freud je komentirao da ga Putnamov rad o značaju filozofije za daljni razvoj psihoanalize podsjeća na ukras na sredini stola kojem se svi dive ali ga nitko ne dotiče. Uistinu neobična primjedba s obzirom na neke druge koje potvrđuju samo njegovu ambivalentnost spram filozofije. 
520 |a Međutim Freudovo ustrojstvo nesvjesnog sama filozofija nije mogla zaobići pošto se njime ušlo u temeljne filozofske postavke. Nekoliko je filozofskih škola tome pojmu nesvjesnog pristupilo sagledavajući ga iz svojih sustava, ne izravno ali u sklopu proučavanja Freuda. Prije svega tu se ističe Ricoeurovo hermenutičko čitanje Freudova djela koje nam, premda u okviru Ricoeurova hermeneutičkog osmišljavanja vlastitih stajališta, iščitava i psihoanalitički pojam nesvjesnog kao ideje pripadnosti sustavu koje nesvjesnom dopušta da bude uspostavljeno za sebe. Pri tome je hermeneutičko područje u kojem Ricoeur smještava psihoanalizu područje simbola gdje se suočavaju različiti načini tumačenja. 
520 |a Sam pak problem postavljanja Freudova analitičkog mješovitog diskursa na razinu filozofske refleksije, Ricoeur nastoji razriješiti pojmom arheologije subjekta. Naime izvlaštenje svijesti implicira postignuće tipičko-ekonomskog stajališta, na kojem je mjesto smisla pomaknuto sa svjesnog prema nesvjesnom. "Nesvjesno je strukturirano kao jezik" te "nesvjesno je diskurs Drugoga", u svom su slojevitom zanačenju Lacanova pojmovna instrumentarija u lingvističkoj premreženosti označitelja i označenog izazvali i filozofe i psihoanalitičare. Pri čemu je naročito intrigantno razlikovanje Je kao istinskog subjekta i moi kao refleksnog,narcističkog, zrcalnog subjekta, te trijada stvarno-simbolično-imaginarno. 
520 |a Interpretacije nesvjesnog u Frankfurtskoj školi, za razliku od lakanovskog strukturalizma, značajne su u sklopu primjenjivosti i tumačenju toga pojma u društvenom kontekstu tako sasvim osobito pristupajući problemu. Iako bi se moglo reći da zapoćinju Adornovom raspravom Der Begriff des Unbwussten in der transzendentalen Seelenlehre, jednom od rijetkih studija posvećenih nesvjesnom, istraživanja škole nisu izrazito povezana s tom studijom, osim što je u pitanju još jedna potvrda Freudova naslijeđa sadržana u klasičnom filozofskom učenju. Pri tome je i potrebno razlikovati pristup psihoanalizi u ranih autora Frankfurtske škole Adorna, Marcusea, Horkheimera, od Habermasa i Lorenzera. Nezaobilazna je cijela mreža mislilaca čija su motrišta od iznimna zanačenja za različite aspekte uočavanja problematike koju nameće nesvjesno. 
520 |a Tako nas Gruenbaumova kritika Habermasova mišljenja da je Freud žrtva scientističkog pogrešna samorazumijevanja uvodi u krug filozofskog propitivanja znanstvene prihvatljivosti Freudova rada. Sartre je pak zamjerajući psihoanalizi nedijalektičnost, suzdržljiv prema Freudovu pojmu nesvjesnog te mu suprotstavlja svoju egzistencijalnu psihoanalizu smatrajući psihički čin koegzistentnim sa sviješću. Fenomenološko približavanje frojdovskom nesvjesnom ističe i Ricoeur zaključujući da od fenomenologije idemo psihoanalizi kada uviđamo da glavna prepreka odvaja nesvjesno od predsvjesnog, što je ujedno i prijelaz s fenomenološkog stajališta na topičko. Ili kao on to još tumači: "nesvjesno fenomenologije jest predsvjesno psihoanalize". 
520 |a Različiti pristupi pojmu nesvjesnog otkrivaju nam i od njega neodvojive filozofske implikacije od kojih je svakako najvažnija ona na koje psihoanalitičko nesvjesno neizostavno upućuje: izredištenje subjekta Freudovom postavkom da Ja nije gospodar u vlastitoj kući. Freudovo određenje nesvjesnog upućuje nas, kako to on veli, u još jednu stavku filozofa.A to je da je nesvjesno izvan vremena te prostora kojeg pak Lacan određuje kao rascijep između percepcije i svijesti, a prizivajući Fechnera, i kao drugi lokalitet, drugi prostor, drugu scenu. No ne smije se previdjeti da je odlučujuće za moguće shvaćanje pojma nesvjesnog da mu je, bremenitom pamćenjem kao sustavom tragova sjećanja te jezikom kojim izranja dimenzija istine, imanenta potreba i da samo sebe potkazuje. 
520 |a Istraživanje tog samootkrivanja u raznolikosti sagledavanja problema, unatoč otkrivajuće međusobne konstruktivne kritike različitih sustava, usmjerava na paralelna iščitavanja njihovih zaključaka. A njihova premreženost omogućuje promišljanje filozofskih implikacija pojma nesvjesnog. 
600 1 7 |a Freud, Sigmund   |x Pojam nesvjesnoga   |2 nskps 
700 1 |a Flego, Gvozden   |4 oth 
700 1 |a Čačinovič, Nadežda   |4 oth 
700 1 |a Miščević, Nenad   |4 oth 
942 |c DIS 
999 |c 271498  |d 271496