Vrijednosni sudovi o hrvatskim naglascima

Izabrano je 165 riječi za koje svi rječnici standardnoga hrvatskoga jezika imaju ujednačenu i nedubletnu prozodijsku oznaku, i to po devet do dvadeset najučestalijih riječi predstavnika svojih prozodijskih kategorija. Te odabrane riječi izgovorene su standardno i još s preostalima trima "pog...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:305540/Details
Matična publikacija: Govor: časopis za fonetiku
XIX (2002), 1 ; str. 5-34
Glavni autori: Škarić, Ivo (-), Lazić, Nikolaj (Author)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 03119naa a2200253uu 4500
008 131105s2002 xx hrv|d
022 |a 0352-7565 
035 |a (CROSBI)110697 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |a Škarić, Ivo 
245 1 0 |a Vrijednosni sudovi o hrvatskim naglascima /  |c Škarić, Ivo ; Lazić, Nikolaj. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Attitudes toward croatian accents 
300 |a 5-34  |f str. 
363 |a XIX  |b 1  |i 2002 
520 |a Izabrano je 165 riječi za koje svi rječnici standardnoga hrvatskoga jezika imaju ujednačenu i nedubletnu prozodijsku oznaku, i to po devet do dvadeset najučestalijih riječi predstavnika svojih prozodijskih kategorija. Te odabrane riječi izgovorene su standardno i još s preostalima trima "pogrešnima" naglascima ili s drukčijom zanaglasnom kvantitetom. Na taj smo način snimili 600 naglasnih različnica kojima je izvršena procjena poželjnosti i prihvatljivosti. Procjenitelji su bili: 158 studenata fonetike, kroatistike, novinarstva i glume te TV fonetičara. Ispitivanja su iskazala nekoliko najvažnijih zaključaka: 1. kompetentni govornici hrvatskoga standarda imaju izdiferenciran odnos prema svakoj prozodijskoj crti hrvatske standardne prozodije ; 2. potvrđuje se da je norma u jezičnoj prozodijskoj jezgri, filološki dobro motivirana, i sociolingvistički prihvatljiva ; 3. nije točno da su sve ispravne prozodije vrijednosno posve pozitivne, a sve neispravne krajnje negativne jer su i pravilno naglašene riječi razvučene kroz duži kontinuum vrijednosnih sudova, pa nema polarizacije na ispravne pozitivne i neispravne negativne prozodijske likove ; 4. zanaglasne duljine procjenitelji prepoznaju i znaju u kojoj je riječi kakva prema normi, ali zanaglasne duge slogove procjenjuju toliko manje poželjnima nego zanaglasno kratke da im je čak prihvatljiviji lik sa skraćenim dugim zanaglasnim slogom nego s pravilno dugim ; 5. sva četiri naglaska se podjednako pozitivno vrednuju kad su u riječi kojoj je takav naglasak inherentan, ali se silazni naglasci mogu smatrati normalnima, a uzlazni odmaknutima naglascima te u slučaju neutralizacije silazni bi preuzeli ulogu arhitonema, pogotovu kratkosilazni ; 6. ne postoji u svijesti procjenitelja nalog koji zabranjuje silazne naglaske na nepočetnim slogovima, nego samo nalog da treba govoriti prozodiju kakva je za koju riječ uobičajena ; 7. samoglasnik r` nema u svijesti naših kompetentnih mladih procjenitelja jednaku prozodijsku potenciju kao ostalih pet samoglasnika, a postoji latentna težnja prema kratkoći koja se još i više izražava kad se kratki umjetno produžuju. 
536 |a Projekt MZOS  |f 0130451 
546 |a HRV 
690 |a 6.03 
693 |a naglasak, prozodija, hrvatski jezik, vrijednosni sudovi, stavovi (fonetika), sociofonetika  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a accent, prosody, Croatian language, attitudes, sociophonetics  |l eng  |2 crosbi 
700 1 |a Lazić, Nikolaj  |4 aut 
773 0 |t Govor: časopis za fonetiku  |x 0352-7565  |g XIX (2002), 1 ; str. 5-34 
942 |c CLA  |t 1.01  |u 1  |z Znanstveni - clanak 
999 |c 305540  |d 305538