Nenametljiva snaga intime

Postoji određen stav, a možda i predrasuda o slikarima intime. Oni su gotovo redovito nenametljive osobnosti, slikari intimnih ugođaja i motiva, profinjenih tonskih skala i kompozicijskog sklada. Ako govorimo o hrvatskom slikarstvu, osim na Edu Kovačevića mislimo i na Antuna Motiku ili Marina Tartag...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:307223/Details
Matična publikacija: Kvartal : kronika povijesti umjetnosti u Hrvatskoj
IV (2007), 1 ; str. 67-69
Glavni autor: Dulibić, Frano (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 02986naa a2200253uu 4500
008 131105s2007 xx hrv|d
022 |a 1334-8671 
035 |a (CROSBI)338437 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |a Dulibić, Frano 
245 1 0 |a Nenametljiva snaga intime /  |c Dulibić, Frano. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Unobtrusive Power of Intimacy 
300 |a 67-69  |f str. 
363 |a IV  |b 1  |i 2007 
500 |a Tekst je prikaz izložbe: Edo Kovačević, retrospektiva Umjetnički paviljon, Zagreb 29.11.2006.-7.1.2007. Autorica izložbe: Ivanka Reberski 
520 |a Postoji određen stav, a možda i predrasuda o slikarima intime. Oni su gotovo redovito nenametljive osobnosti, slikari intimnih ugođaja i motiva, profinjenih tonskih skala i kompozicijskog sklada. Ako govorimo o hrvatskom slikarstvu, osim na Edu Kovačevića mislimo i na Antuna Motiku ili Marina Tartagliu, a mogli bismo spomenuti još nekolicinu. Kao da i vrednovanje njihovog djela poprima jednako tihi i intimni karakter, usklađen s njihovim djelom. Ipak, znamo da postoji snaga tihog, nenametljivog, tonski profinjenog i oblicima skladnog slikarstva. Kako prepoznati tu snagu koja ne proizlazi iz motiva, kompozicije, čistih boja, energičnog poteza ili geste? Kako prepoznati poseban napor da se stvori sasvim drugačiji svijet (i izraz) i dati mu ravnopravni legitimitet onom drugom svijetu, u mnogim elementima raskošnom i bučnom, nerijetko provokativnom i pastoznom? Pregledi povijesti umjetnosti potvrđuju vrlo rijetko zastupljenost intimista poput Pierra Bonnarda, ali još manje onih majstora mrtvih priroda koji su poput Giorgia Morandia. Pitanje prepoznatljivosti likovne snage intimnog izraza iznimno je složeno jer njegova snaga ostaje sabita u intimi motiva. Strogoća i disciplina koja je potrebna da bi se ostvarilo Kovačevićevo djelo doista gotovo izravno asocira na jedinstvenu jednostavnost i askezu Giorgia Morandija. Iz neupadljivog i neuglednog izvlačiti ničim narušen intimni ugođaj pročišćenog jezika likovnosti posebno je težak zadatak. Naime, između jednostavnosti i banalnosti te između pročišćenosti i dekorativnosti iznimno je tanka, skliska i opasna granica. No promatrajući slike na retrospektivnoj izložbi svatko se mogao vrlo lako uvjeriti kako je Edo Kovačević iz slike u sliku uranjao u potpuno novi segment likovnog prostora gdje se u svakom pojedinom djelu trebalo opredmetiti specifičnosti prostora krajolika, ostvariti kompozicijski sklad mrtve prirode, odnosno doživljaj, osjećaj i ugođaj koji povezuju motiv, slikara i promatrača. 
536 |a Projekt MZOS  |f 130-1301080-1079 
546 |a HRV 
690 |a 6.05 
693 |a Edo Kovačević, slikarstvo, intimizam,  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a Edo Kovačević, painting, intimacy  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |t Kvartal : kronika povijesti umjetnosti u Hrvatskoj  |x 1334-8671  |g IV (2007), 1 ; str. 67-69 
942 |c CLA  |t 1.04  |u 1  |z Strucni - clanak 
999 |c 307223  |d 307221