5. Riječ kao lijek - a defectum ili ab excessu. Referencijalnost, realizam i autonomizacija hrvatske književnosti u 19. stoljeću
Kroz prozu XIX. stoljeća autori na različite načine svoje pripovijedanje dovode u vezu s izvantekstualnom stvarnošću, najčešće tako da potiču legitimiranje fikcije tom stvarnošću – istinom. Često su ti njihovi postupci, čak i kad se nedvojbeno radilo o nacionalnoromantičarski intoniranim o...
Permalink: | http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:307280/Details |
---|---|
Matična publikacija: |
Umjetnost riječi L (2006), 4 ; str. 319-340 |
Glavni autor: | Protrka, Marina (-) |
Vrsta građe: | Članak |
Jezik: | hrv |
LEADER | 02397naa a2200241uu 4500 | ||
---|---|---|---|
008 | 131105s2006 xx hrv|d | ||
022 | |a 0503-1583 | ||
035 | |a (CROSBI)341124 | ||
040 | |a HR-ZaFF |b hrv |c HR-ZaFF |e ppiak | ||
100 | 1 | |a Protrka, Marina | |
245 | 1 | 0 | |a 5. Riječ kao lijek - a defectum ili ab excessu. Referencijalnost, realizam i autonomizacija hrvatske književnosti u 19. stoljeću / |c Protrka, Marina. |
246 | 3 | |i Naslov na engleskom: |a The Word as a Therapy - a defectum ili ab excessu. Referentially, Realism and Autonomy of the Croatian 19th Century Literature | |
300 | |a 319-340 |f str. | ||
363 | |a L |b 4 |i 2006 | ||
520 | |a Kroz prozu XIX. stoljeća autori na različite načine svoje pripovijedanje dovode u vezu s izvantekstualnom stvarnošću, najčešće tako da potiču legitimiranje fikcije tom stvarnošću – istinom. Često su ti njihovi postupci, čak i kad se nedvojbeno radilo o nacionalnoromantičarski intoniranim ostvarenjima, interpretirani kao dio poetike (pred)realizma u književnosti. Nasuprot tome, slijedeći postavke studije Mimesis E. Auerbacha i njenu dopunu kod H. Whitea, kao i teoriju polja P. Bourdieua, u sljedećem tekstu nastojim pokazati kako je referencijalnost u kraćim prozama J. Jurkovića, D. Jarnević, I. Perkovca ili A. Šenoe zapravo dio procesa oblikovanja i autonomizacije književnog polja koje se definira najprije prema nabožnim i didaktičkim, zatim i prema historiografskim tekstovima, da bi postupno počeo upućivati na vlastite postupke i zakonitosti. Sam proces autonomizacije književnosti, pokazuju to i Auerbach i Bourdieu, povezan je s estetizacijom u realizmu i naturalizmu, a u hrvatskoj književnosti ga svojim književnim i kritičkim tekstovima podupiru spomenuti autori, među kojima je, kako će se vidjeti, značajan Jurković, autor koji je svojim angažiranim stavom o humoru i komediji inspirirao i naslovnu sintagmu ovog teksta. | ||
536 | |a Projekt MZOS |f 130-0000000-0836 | ||
546 | |a HRV | ||
690 | |a 6.08 | ||
693 | |a referencijalnost, realizam, autonomija, hrvatska književnost, 19. stoljeće, Pierre Bourdieu, Erich Auerbach |l hrv |2 crosbi | ||
693 | |a Referentially, Realism, Autonomy, Croatian Literature, Pierre Bourdieu, Erich Auerbach |l eng |2 crosbi | ||
773 | 0 | |t Umjetnost riječi |x 0503-1583 |g L (2006), 4 ; str. 319-340 | |
942 | |c CLA |t 1.01 |u 1 |z Znanstveni - clanak | ||
999 | |c 307280 |d 307278 |