5. Riječ kao lijek - a defectum ili ab excessu. Referencijalnost, realizam i autonomizacija hrvatske književnosti u 19. stoljeću

Kroz prozu XIX. stoljeća autori na različite načine svoje pripovijedanje dovode u vezu s izvantekstualnom stvarnošću, najčešće tako da potiču legitimiranje fikcije tom stvarnošću – istinom. Često su ti njihovi postupci, čak i kad se nedvojbeno radilo o nacionalnoromantičarski intoniranim o...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:307280/Details
Matična publikacija: Umjetnost riječi
L (2006), 4 ; str. 319-340
Glavni autor: Protrka, Marina (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 02397naa a2200241uu 4500
008 131105s2006 xx hrv|d
022 |a 0503-1583 
035 |a (CROSBI)341124 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |a Protrka, Marina 
245 1 0 |a 5. Riječ kao lijek - a defectum ili ab excessu. Referencijalnost, realizam i autonomizacija hrvatske književnosti u 19. stoljeću /  |c Protrka, Marina. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a The Word as a Therapy - a defectum ili ab excessu. Referentially, Realism and Autonomy of the Croatian 19th Century Literature 
300 |a 319-340  |f str. 
363 |a L  |b 4  |i 2006 
520 |a Kroz prozu XIX. stoljeća autori na različite načine svoje pripovijedanje dovode u vezu s izvantekstualnom stvarnošću, najčešće tako da potiču legitimiranje fikcije tom stvarnošću – istinom. Često su ti njihovi postupci, čak i kad se nedvojbeno radilo o nacionalnoromantičarski intoniranim ostvarenjima, interpretirani kao dio poetike (pred)realizma u književnosti. Nasuprot tome, slijedeći postavke studije Mimesis E. Auerbacha i njenu dopunu kod H. Whitea, kao i teoriju polja P. Bourdieua, u sljedećem tekstu nastojim pokazati kako je referencijalnost u kraćim prozama J. Jurkovića, D. Jarnević, I. Perkovca ili A. Šenoe zapravo dio procesa oblikovanja i autonomizacije književnog polja koje se definira najprije prema nabožnim i didaktičkim, zatim i prema historiografskim tekstovima, da bi postupno počeo upućivati na vlastite postupke i zakonitosti. Sam proces autonomizacije književnosti, pokazuju to i Auerbach i Bourdieu, povezan je s estetizacijom u realizmu i naturalizmu, a u hrvatskoj književnosti ga svojim književnim i kritičkim tekstovima podupiru spomenuti autori, među kojima je, kako će se vidjeti, značajan Jurković, autor koji je svojim angažiranim stavom o humoru i komediji inspirirao i naslovnu sintagmu ovog teksta. 
536 |a Projekt MZOS  |f 130-0000000-0836 
546 |a HRV 
690 |a 6.08 
693 |a referencijalnost, realizam, autonomija, hrvatska književnost, 19. stoljeće, Pierre Bourdieu, Erich Auerbach  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a Referentially, Realism, Autonomy, Croatian Literature, Pierre Bourdieu, Erich Auerbach  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |t Umjetnost riječi  |x 0503-1583  |g L (2006), 4 ; str. 319-340 
942 |c CLA  |t 1.01  |u 1  |z Znanstveni - clanak 
999 |c 307280  |d 307278