Neka lingvistička obilježja nahodskih imenskih formula. Prema korpusu nastalom u tršćanskom orfanotrofiju sredinom XIX. stoljeća

Na temelju građe koja se čuva u Državnom arhivu u Trstu analizirane su imenske formule nadijevane napuštenoj djeci u dvogodištu 1847-1848. Nahodski imensko-prezimenski korpus podvrgnut je raščlambi koja je pratila slogovna, značenjska, oblična i stilistička obilježja u cijelosti ili djelomice izmišl...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:307489/Details
Matična publikacija: Suvremena lingvistika
51-52 (2001), str. 13-34
Glavni autor: Bertoša, Mislava (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 02652naa a2200217uu 4500
008 131105s2001 xx hrv|d
022 |a 0586-0296 
035 |a (CROSBI)361061 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |a Bertoša, Mislava 
245 1 0 |a Neka lingvistička obilježja nahodskih imenskih formula. Prema korpusu nastalom u tršćanskom orfanotrofiju sredinom XIX. stoljeća /  |c Bertoša, Mislava. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Some linguistic features of foundlings' name patterns. According to the corpus from Trieste orphanotrophy in 19th century 
300 |a 13-34  |f str. 
363 |a 51-52  |i 2001 
520 |a Na temelju građe koja se čuva u Državnom arhivu u Trstu analizirane su imenske formule nadijevane napuštenoj djeci u dvogodištu 1847-1848. Nahodski imensko-prezimenski korpus podvrgnut je raščlambi koja je pratila slogovna, značenjska, oblična i stilistička obilježja u cijelosti ili djelomice izmišljenih formula, preciznije, slogovnu, semantičku, obličnu i stilističku vrijednost koju je u njima osobno ime (bilo poznato bilo izmišljeno) osiguravalo izmišljenom prezimenu. Dobiveni su rezultati otkrili neke specifične karakteristike cjelovitih formula – izosilabizam, pojačana semantičnost, oblična markiranost, visok stupanj stiliziranosti – i uputili prema zaključku u kojem je moguće izdvojiti dvije opažene pojave: neovisno o tomu je li bilo izmišljeno ili poznato, u najvećem je broju slučajeva nahodovo osobno ime služilo kao model prema kojem je bilo tvoreno njegovo prezime, i to bez obzira na to je li na taj način konstruirano prezime imalo odredivo leksičko značenje ili je bilo asemantično (1), a to istovremeno pokazuje da su unutarjezična i izvanjezična motiviranost prezimenskih izmišljaja bile međusobno isprepletene do tolike mjere da se niti kod nekih značenjski markiranih prezimena (poput, primjerice, Imperiali, Amorin) ne može govoriti o prevlasti izvanjezične nad unutarjezičnom, nego češće gotovo obrnuto (2). Iz opisanih obilježja proizlazi zaključak da bi lingvističke i onomastičke analize nahodske antroponimije trebale polaziti od cjelovitih imenskih formula kao svojega glavnog predmeta proučavanja. 
546 |a HRV 
693 |a osobna imena, antroponimija, onomastička analiza, lingvistička analiza, talijanski jezik, nahodi (antroponimija)  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a personal names, anthroponimy, onomastic analysis, Italian language, orphans (anthroponimy)  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |t Suvremena lingvistika  |x 0586-0296  |g 51-52 (2001), str. 13-34 
942 |c CLA  |t 1.01  |u 1  |z Znanstveni - clanak 
999 |c 307489  |d 307487