Anton Steinbüchel i začetak novoga doba u istraživanju dalmatinskih starina
U pratnji austrijskoga cara Franje I., koji je u proljeće 1818. posjetio Dalmaciju, nalazio se i mladi antikvar Anton Steinbüchel von Rheinwall (1790.-1883.). Carev dolazak u ovu zapuštenu pokrajinu, koja je tada pripojena Austrijskome Carstvu, imao je prije svega političku važnost. No, uzimajući u...
Permalink: | http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:307715/Details |
---|---|
Matična publikacija: |
Kulturna baština 33 (2006), str. 171-186 |
Glavni autor: | Špikić, Marko (-) |
Vrsta građe: | Članak |
Jezik: | hrv |
Predmet: |
LEADER | 03249naa a2200253uu 4500 | ||
---|---|---|---|
003 | HR-ZaFF | ||
005 | 20221123130752.0 | ||
008 | 131105s2006 xx hrv|d | ||
999 | |c 307715 |d 307713 | ||
022 | |a 1351-0557 | ||
035 | |a (CROSBI)389203 | ||
040 | |a HR-ZaFF |b hrv |c HR-ZaFF |e ppiak | ||
100 | 1 | |a Špikić, Marko |9 422 | |
245 | 1 | 0 | |a Anton Steinbüchel i začetak novoga doba u istraživanju dalmatinskih starina / |c Špikić, Marko. |
246 | 3 | |i Naslov na engleskom: |a Anton Steinbüchel and a New Approach to the Study of Dalmatian Antiquities | |
300 | |a 171-186 |f str. | ||
363 | |a 33 |i 2006 | ||
520 | |a U pratnji austrijskoga cara Franje I., koji je u proljeće 1818. posjetio Dalmaciju, nalazio se i mladi antikvar Anton Steinbüchel von Rheinwall (1790.-1883.). Carev dolazak u ovu zapuštenu pokrajinu, koja je tada pripojena Austrijskome Carstvu, imao je prije svega političku važnost. No, uzimajući u obzir da je car bio ljubitelj starina te da je u okviru političkih posjeta često nalazio vremena za obilazak arheoloških lokaliteta (1816. u Puli, 1818. u Saloni, 1819. u Rimu i Pompejima), vidi se da se posjeta ne može promatrati isključivo iz političkog aspekta. Carevi su zapisi o dalmatinskom putovanju već otprije poznati, istraženi i objavljeni. Dodatnu važnost ovom događaju ipak daju Steinbüchelovi stručni zapisi. Oni su objavljeni u vodećim bečkim časopisima 1818. i 1820. U članku se raspravlja o važnosti ovih zapisa, koji se shvaćaju kao dokumenti začetka jednog novog vremena u istraživanju dalmatinskih starina. To se argumentira usporedbom s dotadašnjom istraživačkom procedurom, prisutnom naročito od sredine 18. stoljeća, kada se pojavljuju prve naznake empirijskog i arheološkog pristupa. Autor smatra da se dolaskom cara Franje i njegova antikvara te uspostavom prvih stalnih i državno financiranih arheoloških istraživanja otvaraju pretpostavke i za novu epistemološku situaciju u istraživanju dalmatinskih spomenika. Umjesto putnika, koji sastavljaju tekstove na temelju čitalačkog iskustva i površnoga poznavanja arheološke i antikvarne povijesti Dalmacije, od 1818. počinju se favorizirati arheološka autopsija i postojaniji pristup zaštiti splitskoga graditeljskog naslijeđa. Kod Steinbüchela se može primijetiti da je oslanjanjem na ilustrirana izdanja Roberta Adama i Louis-François Cassasa, utvrdio važnost ikonografskog konzerviranja i prikazivanja dalmatinskih spomenika u slici, a ne više dominantno u tekstu. S druge strane, uz uspostavu arheološkog i konzervatorskog djelovanja, Steinbüchelovi su kratki osvrti na splitske starine (epigrafiku, skulpturu, arhitekturu) anticipirali kasnije povijesno-umjetničke rasprave o antičkim spomenicima. Steinbüchel je od posjete Dalmaciji imao koristi, jer je već početkom 1819. postao ravnatelj bečkoga Kabineta za numizmatiku i starine, a u Splitu i Saloni istodobno su otpočeta utemeljiteljska istraživanja, istodobna s onima u sjevernoj Italiji i Donjoj Austriji. | ||
653 | |a Steinbüchel, Anton | ||
653 | |a antikvari | ||
653 | |a konzervatorsko djelovanje | ||
653 | |a konzerviranje | ||
773 | 0 | |t Kulturna baština |x 1351-0557 |g 33 (2006), str. 171-186 | |
942 | |c SEP |t 1.01 |z Znanstveni članak |