Anton Steinbüchel i začetak novoga doba u istraživanju dalmatinskih starina

U pratnji austrijskoga cara Franje I., koji je u proljeće 1818. posjetio Dalmaciju, nalazio se i mladi antikvar Anton Steinbüchel von Rheinwall (1790.-1883.). Carev dolazak u ovu zapuštenu pokrajinu, koja je tada pripojena Austrijskome Carstvu, imao je prije svega političku važnost. No, uzimajući u...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:307715/Details
Matična publikacija: Kulturna baština
33 (2006), str. 171-186
Glavni autor: Špikić, Marko (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
Predmet:
LEADER 03249naa a2200253uu 4500
003 HR-ZaFF
005 20221123130752.0
008 131105s2006 xx hrv|d
999 |c 307715  |d 307713 
022 |a 1351-0557 
035 |a (CROSBI)389203 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |a Špikić, Marko  |9 422 
245 1 0 |a Anton Steinbüchel i začetak novoga doba u istraživanju dalmatinskih starina /  |c Špikić, Marko. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Anton Steinbüchel and a New Approach to the Study of Dalmatian Antiquities 
300 |a 171-186  |f str. 
363 |a 33  |i 2006 
520 |a U pratnji austrijskoga cara Franje I., koji je u proljeće 1818. posjetio Dalmaciju, nalazio se i mladi antikvar Anton Steinbüchel von Rheinwall (1790.-1883.). Carev dolazak u ovu zapuštenu pokrajinu, koja je tada pripojena Austrijskome Carstvu, imao je prije svega političku važnost. No, uzimajući u obzir da je car bio ljubitelj starina te da je u okviru političkih posjeta često nalazio vremena za obilazak arheoloških lokaliteta (1816. u Puli, 1818. u Saloni, 1819. u Rimu i Pompejima), vidi se da se posjeta ne može promatrati isključivo iz političkog aspekta. Carevi su zapisi o dalmatinskom putovanju već otprije poznati, istraženi i objavljeni. Dodatnu važnost ovom događaju ipak daju Steinbüchelovi stručni zapisi. Oni su objavljeni u vodećim bečkim časopisima 1818. i 1820. U članku se raspravlja o važnosti ovih zapisa, koji se shvaćaju kao dokumenti začetka jednog novog vremena u istraživanju dalmatinskih starina. To se argumentira usporedbom s dotadašnjom istraživačkom procedurom, prisutnom naročito od sredine 18. stoljeća, kada se pojavljuju prve naznake empirijskog i arheološkog pristupa. Autor smatra da se dolaskom cara Franje i njegova antikvara te uspostavom prvih stalnih i državno financiranih arheoloških istraživanja otvaraju pretpostavke i za novu epistemološku situaciju u istraživanju dalmatinskih spomenika. Umjesto putnika, koji sastavljaju tekstove na temelju čitalačkog iskustva i površnoga poznavanja arheološke i antikvarne povijesti Dalmacije, od 1818. počinju se favorizirati arheološka autopsija i postojaniji pristup zaštiti splitskoga graditeljskog naslijeđa. Kod Steinbüchela se može primijetiti da je oslanjanjem na ilustrirana izdanja Roberta Adama i Louis-François Cassasa, utvrdio važnost ikonografskog konzerviranja i prikazivanja dalmatinskih spomenika u slici, a ne više dominantno u tekstu. S druge strane, uz uspostavu arheološkog i konzervatorskog djelovanja, Steinbüchelovi su kratki osvrti na splitske starine (epigrafiku, skulpturu, arhitekturu) anticipirali kasnije povijesno-umjetničke rasprave o antičkim spomenicima. Steinbüchel je od posjete Dalmaciji imao koristi, jer je već početkom 1819. postao ravnatelj bečkoga Kabineta za numizmatiku i starine, a u Splitu i Saloni istodobno su otpočeta utemeljiteljska istraživanja, istodobna s onima u sjevernoj Italiji i Donjoj Austriji. 
653 |a Steinbüchel, Anton 
653 |a antikvari 
653 |a konzervatorsko djelovanje 
653 |a konzerviranje 
773 0 |t Kulturna baština  |x 1351-0557  |g 33 (2006), str. 171-186 
942 |c SEP  |t 1.01  |z Znanstveni članak