Odnos prema predlošcima u djelima Vatroslava Doneganija i Ivana Rendića za đakovačku katedralu

Đakovačka katedrala predstavlja jednu od najznačajnijih galerija hrvatske sakralne skulpture 19. stoljeća. Zbog težnje biskupa Strossmayera da opremi svoju prvostolnicu sa što kvalitetnijim kiparskim djelima, a ne zanatskim proizvodima, na oltare te u lunete portala ove građevine nisu postavljene sk...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:308830/Details
Matična publikacija: Anali Galerije Antuna Augustinčića
28-29 (2010), str. 175-193
Glavni autor: Damjanović, Dragan (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: eng
LEADER 03067naa a2200265uu 4500
008 131105s2010 xx eng|d
022 |a 0352-1826 
035 |a (CROSBI)488719 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |9 324  |a Damjanović, Dragan 
245 1 0 |a Odnos prema predlošcima u djelima Vatroslava Doneganija i Ivana Rendića za đakovačku katedralu /  |c Damjanović, Dragan. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Attitude to Models in the Works of Vatroslav Donegani and Ivan Rendić Made for Đakovo Cathedral 
300 |a 175-193  |f str. 
363 |a 28-29  |i 2010 
520 |a Đakovačka katedrala predstavlja jednu od najznačajnijih galerija hrvatske sakralne skulpture 19. stoljeća. Zbog težnje biskupa Strossmayera da opremi svoju prvostolnicu sa što kvalitetnijim kiparskim djelima, a ne zanatskim proizvodima, na oltare te u lunete portala ove građevine nisu postavljene skulpture naručivane u tirolskim ili minhenskim radionicama, koje su opremale većinu srednjoeuropskih crkava u to vrijeme, već je ovaj posao povjeren najvećim dijelom domaćim skulptorima: ponajprije Vatroslavu Doneganiju, te Ivanu Rendiću, dok su dio posla obavili Austrijanac Georg Feurstein, Čeh Tomo Wodička te Slovenac Alojzij Gangl. Biskup Strossmayer pokazao se najzahtjevnijim upravo u pogledu realizacija domaćih skulptora, Doneganija i Rendića, jer je od njih htio napraviti neke vrste utemeljitelja nove hrvatske sakralne skulpture uopće. Obojica, međutim, nisu do kraja ispunili biskupova očekivanja. Strossmayer je naime želio da se njihova skulptura oslanja na renesansa ostvarenja, ponajprije na djela Lucca della Robbije, Ghibertija i Donatela, na isti način kao što se suvremeno nazarensko slikarstvo oslanjalo na Raffaela i njegov krug. U slučaju Rendića biskupova očekivanja nisu ispunjena uopće, jer ovaj kipar nije htio odstupiti od tipa akademskog realizma koji je usvojio na akademiji u Firenci sedamdesetih godina. Donegani se je u puno većoj mjeri pokorio biskupovim zahtjevima, no on pak svojom produktivnošću nije u dovoljnoj mjeri odgovarao Strossmayerovim očekivanjima. Upravo zahvaljujući zahtjevima biskupa Strossmayera na skulpturi đakovačke katedrale, i u Rendićevim, a osobito u Doneganijevim djelima, može se proučavati odnos umjetnosti 19. stoljeća prema predlošku, u ovom slučaju ponajprije renesansnim skulpturama, koji je uvijek bio obilježen sukobom između težnje za oslanjanjem na prošlost te istodobnim nastojanjem za postizanjem originalnosti. 
536 |a Projekt MZOS  |f 130-1301080-1079 
546 |a ENG 
690 |a 2.01 
690 |a 6.04 
690 |a 6.05 
693 |a Josip Juraj Strossmayer, Vatroslav Donegani, Ivan Rendić, Nazarenci, đakovačka katedrala, historicizam  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a Josip Juraj Strossmayer, Vatroslav Donegani, Ivan Rendić, Nazarenes, Djakovo Cathedral, Historicism  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |t Anali Galerije Antuna Augustinčića  |x 0352-1826  |g 28-29 (2010), str. 175-193 
942 |c CLA  |t 1.01  |u 2  |z Znanstveni - clanak 
999 |c 308830  |d 308828