Transfer u zagonetci / zagonetka transfera (na primjerima Akuninovih detektivskih romana o Erastu Fandorinu)

Rado čitani detektivski romani suvremenoga ruskog pisca Borisa Akunina ne pate od „najvažnije boljke“ suvremene ruske književnosti, fabularne nemoći. Tomu su, po našem sudu, dva uzroka: citatna poetika i piščeva vještina stvaranja zagonetki. Dok je citatnost Akuninovih romana stalno mjesto suvremeni...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:308835/Details
Matična publikacija: Književna smotra
159 (2011), 1 ; str. 35-41
Glavni autor: Lugarić Vukas, Danijela (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 02655naa a2200241uu 4500
008 131105s2011 xx hrv|d
022 |a 0455-0463 
035 |a (CROSBI)490755 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |9 951  |a Lugarić Vukas, Danijela 
245 1 0 |a Transfer u zagonetci / zagonetka transfera (na primjerima Akuninovih detektivskih romana o Erastu Fandorinu) /  |c Lugarić, Danijela. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Transfer in the riddle / riddle of a transfer (on Boris Akunin's detective fiction with Erast Fandorin) 
300 |a 35-41  |f str. 
363 |a 159  |b 1  |i 2011 
520 |a Rado čitani detektivski romani suvremenoga ruskog pisca Borisa Akunina ne pate od „najvažnije boljke“ suvremene ruske književnosti, fabularne nemoći. Tomu su, po našem sudu, dva uzroka: citatna poetika i piščeva vještina stvaranja zagonetki. Dok je citatnost Akuninovih romana stalno mjesto suvremenih istraživačkih interesa, potonja vještina prolazi, čini se, nezamijećena. Zagonetku, jednu od devet jednostavnih formi (Jolles), određuje duhovna zaokupljenost znanjem, zbog čega je obilježena igrom na granicama znanja i spoznaje: u njoj se znanje (istina) sa slušateljem ili s čitateljem „igra skrivača“. Njezina se znanja u okvirima konkretne tekstualne strukture čine vidljivima uz pomoć postupaka u kojima značenja „prekoračuju granice“ i „zalaze u onostrano“. U radu ćemo te postupke nazivati skupnim pojmom transfera / prijenosa (od lat. transferre = prenositi, premjestiti). Zaključuje se da se u romanima o Èrastu Fanodrinu prijenos ostvaruje kao narativna figura vertikalnoga smjera kretanja (iz konkretnog u apstraktno ; iz pojedinačnog u opće ; iz „niskoga“ u „visoko“ ; iz iskustva u simboliku). Ona je izrazito funkcionalna (pa, kao i narativna figura, upućuje na cjelinu, odnosno kontekst priče) te je možemo smatrati „slabom točkom“ žanra detektivskog romana. Istovremeno, ona svjedoči o tome da se u romanima Akunina – kao i u klasičnim detektivskim romanima C. Doylea ili A. Christie – na povlaštenom mjestu intelektualnoga interesa nalazi ne toliko zagonetka o tome tko je konkretni počinitelj zločina, nego zagonetka o mnogoznačnosti identiteta te o njegovim krhkim i lomljivim vezama sa subjektom. 
536 |a Projekt MZOS  |f 130-0000000-0875 
546 |a HRV 
690 |a 6.03 
693 |a transfer, zagonetka, detektivski roman  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a transfer, riddle, detective fiction  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |t Književna smotra  |x 0455-0463  |g 159 (2011), 1 ; str. 35-41 
942 |c CLA  |t 1.01  |u 2  |z Znanstveni - clanak 
999 |c 308835  |d 308833