Jan Mukařovský i strukturalistička teorija filma u kontekstu filmološke tradicije

Studija ukratko obrazlaže filozofsko- esencijalistički pristup kao glavno obilježje klasične teorije filma, usmjerene na lociranje esencije filma kao medija - neki su teoretičari naglašavali zasebnost filma, dok su ga drugi pokušavali objasniti s pomoću svojstva prožetosti elementima starijih grana...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:309265/Details
Matična publikacija: Hrvatski filmski ljetopis
13 (2007), 49 ; str. 48-58
Glavni autor: Lučić, Krunoslav (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 02430naa a2200241uu 4500
003 HR-ZaFF
008 131105s2007 xx hrv|d
999 |c 309265  |d 309263 
022 |a 1330-7665 
035 |a (CROSBI)539628 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |a Lučić, Krunoslav  |9 686 
245 1 0 |a Jan Mukařovský i strukturalistička teorija filma u kontekstu filmološke tradicije /  |c Lučić, Krunoslav. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Jan Mukařovský and Structuralist Film Theory in Context of Film Tradition 
300 |a 48-58  |f str. 
363 |a 13  |b 49  |i 2007 
520 |a Studija ukratko obrazlaže filozofsko- esencijalistički pristup kao glavno obilježje klasične teorije filma, usmjerene na lociranje esencije filma kao medija - neki su teoretičari naglašavali zasebnost filma, dok su ga drugi pokušavali objasniti s pomoću svojstva prožetosti elementima starijih grana umjetnosti. Klasični formativni teoretičari filma smatrali su da većina estetski bitnih odlika filmskog medija leži u njegovoj sposobnosti izrazite manipulacije realnošću, npr. putem montaže, dok su realistički orijentirani klasični teoretičari prihvatili upravo ono što formativni odbacuju (R. Arnheim i A. Bazin, dakako, predstavnici su ovih dviju suprotstavljenih tendencija). Ruski formalisti (B. Ejhenbaum, J. Tinjanov, R. Jakobson) također su se posvetili formalističkom, čak "predstrukturalističkom" sagledavanju sintaktičko- semantičkih aspekata filmskog jezika, pa studija uspoređuje njihova razmatranja s nešto kasnijim radom praškog strukturalista Mukarovskog. Srodnost među njima se pritom može lakše razumjeti poznaje li se životna i teorijska putanja Romana Jakobsona. Primjere iz citiranih tekstova autor ove studije dopunjuje vlastitim filmskim primjerima iz razdoblja klasičnog Hollywooda (Imitacija života - Imitation of Life Douglasa Sirka!) i klasičnog europskog autorskog filma. Najvažniji dio studije, međutim, sačinjava analiza u novijoj filmologiji slabo poznatih razmatranja Jana Mukarovskog, izrazito primjenjivih i na analizu filmova. 
546 |a HRV 
690 |a 6.06 
693 |a Jan Mukařovský, klasična teorija filma, semiotika filma  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a Jan Mukařovský, classical film theory, film semiology  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |t Hrvatski filmski ljetopis  |x 1330-7665  |g 13 (2007), 49 ; str. 48-58 
942 |c CLA  |t 1.01  |u 2  |z Znanstveni - clanak