Drveno graditeljstvo u studijama Anđele Horvat:stil i bezvremenost

U nekoliko studija Anđela Horvat posvetila se temeljnim povijesno-umjetničkim problemima drvenoga graditeljstva (1956. ; 1961. ; 1964. ; 1975. ; 1982.), više nego li ijedan povjesničar umjetnosti prije i poslije nje. Istraživanje hrvatske drvene baštine začeli su arhitekti i povjesničari tradicijsko...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:309325/Details
Matična publikacija: Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti
54 (2011), str. 33-40
Glavni autor: Cvetnić, Sanja (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 03065naa a2200241uu 4500
008 131105s2011 xx hrv|d
022 |a 0553-6707 
035 |a (CROSBI)545063 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |9 456  |a Cvetnić, Sanja 
245 1 0 |a Drveno graditeljstvo u studijama Anđele Horvat:stil i bezvremenost /  |c Cvetnić, Sanja. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Wood Architecture in the Studies of Anđela Horvat: Style and Timelessness 
300 |a 33-40  |f str. 
363 |a 54  |i 2011 
520 |a U nekoliko studija Anđela Horvat posvetila se temeljnim povijesno-umjetničkim problemima drvenoga graditeljstva (1956. ; 1961. ; 1964. ; 1975. ; 1982.), više nego li ijedan povjesničar umjetnosti prije i poslije nje. Istraživanje hrvatske drvene baštine začeli su arhitekti i povjesničari tradicijskoga graditeljstva, a prve se studije na tu temu javljaju u Viestima društva inžinira i arhitekata od posljednjih desetljeća XIX. stoljeća. Slijede konzervatori, prvenstveno Gjuro Szabo kroz rad Zemaljskog povjerenstva za očuvanje umjetnih i historičkih spomenika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji (1910.) te etnolozi, primjerice Ljerka Topali (1941.). Pristup Anđele Horvat obilježen je razmišljanjima Ljube Karamana o »problemima periferijske umjetnosti« (1963.), kao i njegovom strastvenom polemikom iz tridesetih godina s Josefom Strzygowskim o utjecaju drvene gradnje na kamenu. Posebna vrijednost istraživačkih rezultata Anđele Horvat je u tome što se oni temelje na terenskom bilježenju sačuvanih zdanja ali i onima poznatima tek prema arhivskim izvorima. Na taj je način uspjela okupiti podatke o preko sto i pedeset drvenih zdanja, sakralne i profane namjene. Za razliku od pristupa očuvanoj drvenoj baštini kao »bezvremenoj« predajnoj arhitekturi (vernacular architecture) koji dominira u studijama arhitekata, ili razumijevanju drvenoga graditeljstva kao suvremenoga pučkoga odraza gradskih uzora, koji dominira u etnološkim tumačenjima, Anđela Horvat je u analizi drvenih građevina – posebno onih složenih, sakralnih – unijela povijesno-umjetničke metode i motrišta: razlučila protagoniste nastanka drvenih zdanja, od naručitelja preko majstora do publike i njezina odnosa prema drvenoj baštini ; analizirala je stilske značajke, dugo trajanje jednom usvojenih rješenja i tlocrtne tipove. U ovom je članku istraženo moguće podrijetlo zanimanja Anđele Horvat za temu drvenoga graditeljstva, a naglašena su važnost ovoga dijela njezine znanstvene ostavštine te neočekivana suvremenost njezinih pogleda. 
536 |a Projekt MZOS  |f 130-1012654-1073 
546 |a HRV 
690 |a 6.05 
693 |a Anđela Horvat, drvena baština, kontinentalna Hrvatska, predajno graditeljstvo, stil  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a Anđela Horvat, wooden heritage, inland Croatia, vernacular architecture, style  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |t Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti  |x 0553-6707  |g 54 (2011), str. 33-40 
942 |c CLA  |t 1.01  |u 2  |z Znanstveni - clanak 
999 |c 309325  |d 309323