Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti

Dobivanje fermana i ostalih isprava koje su utvrđivale prava i povlastice bosanskih katolika, iziskivali su od franjevaca dosta financijskih sredstava, ali i diplomatske vještine u komunikaciji sa nižim lokalnim vlastima, bosanskim vezirom, kao i samom Portom. Pritom franjevci u odnosima sa lokalnim...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:309347/Details
Matična publikacija: Prilozi za orijentalnu filologiju
60 (2011), str. 371-408
Glavni autor: Kursar, Vjeran (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 02887naa a2200241uu 4500
008 131105s2011 xx hrv|d
022 |a 0555-1153 
035 |a (CROSBI)545864 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |9 903  |a Kursar, Vjeran 
245 1 0 |a Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti /  |c Kursar, Vjeran. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Bosnian Franciscans and their representatives at the Ottoman Porte 
300 |a 371-408  |f str. 
363 |a 60  |i 2011 
520 |a Dobivanje fermana i ostalih isprava koje su utvrđivale prava i povlastice bosanskih katolika, iziskivali su od franjevaca dosta financijskih sredstava, ali i diplomatske vještine u komunikaciji sa nižim lokalnim vlastima, bosanskim vezirom, kao i samom Portom. Pritom franjevci u odnosima sa lokalnim vlastima djeluju uglavnom samostalno, dok u odnosima sa višim instancama većinom traže posredovanje svjetovnjaka, od domaćih trgovaca sa vezama u Istanbulu, do diplomatskih predstavnika katoličkih država na Porti. Najčešće se radilo o poslanicima država kojima je Porta priznavala pravo duhovnog skrbništva nad osmanskim katolicima, poput Francuske, Austrije, i naravno, Svete Stolice. Posebnu pomoć bosanskim franjevcima pružala je Dubrovačka Republika, koja je, kao osmanski vazal i sjedište rimske Svete kongregacije za propagandu vjere za Balkan od 1623., imala veliki upliv na položaj katoličanstva u europskom dijelu Osmanskog Carstva. Sredinom 19. stoljeća prilike su se iz temelja izmijenile pod utjecajem reformi Tanzimata i modernizacije. Proglašena je pravna jednakost svih građana Osmanskog Carstva bez obzira na vjersku pripadnost, a nemuslimanskim vjerskim zajednicama je po prvi puta proklamativno zajamčena puna sloboda djelovanja. U novonastalim okolnostima vodstvo franjevačke provincije Bosne Srebrene odlučilo je utemeljiti stalno predstavništvo u osmanskoj prijestolnici Istanbulu. 1845. godine zalaganjem fra Filipa Pašalića (1806-1861) u selu poljskih emigranata Adamköyu (danas Polonezköy), udaljenom tridesetak kilometara od Istanbula, bosanski franjevci stječu svoje prvo uporište. Sedam godina kasnije franjevci kupuju crkvu Sv. Jurja sa samostanskom zgradom na Galati u Istanbulu, i tu ostaju sve do 1882. godine, kada, uslijed prilika nastalih austro-ugarskom okupacijom Bosne i Hercegovine, nestaje potreba za franjevačkim predstavništvom u osmanskom prijestolnici. 
536 |a Projekt MZOS  |f 130-1012604-1028 
546 |a HRV 
690 |a 6.04 
693 |a povijest, Osmansko Carstvo, 19. st., bosanski franjevci, Porta, diplomacija  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a history, Ottoman Empire, 19th century, Bosnian Franciscans, Porte, diplomacy  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |t Prilozi za orijentalnu filologiju  |x 0555-1153  |g 60 (2011), str. 371-408 
942 |c CLA  |t 1.01  |u 2  |z Znanstveni - clanak 
999 |c 309347  |d 309345