Leksikon hrvatske heraldike – Hrvatski heraldičari (2): Viktor Antun Duišin (1898. – 1963.)
Viktor Antun Duišin (također i kao Viktor Anton Dujšin, kapetan Antun Viktor conte Duišin, Víctor Antonio Duisin) rođen je u Nerežišćima na otoku Braču 5. rujna 1898. u obitelji koja je potjecala iz Kaštela te je nosila plemićki naslov. Kratko boravi u rodnom mjestu jer s roditeljima od svoje druge...
| Permalink: | http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:310127/Details |
|---|---|
| Matična publikacija: |
Grb i zastava – Glasnik Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva VI (2012.), 12 ; str. 3-4 |
| Glavni autor: | Galović, Tomislav (-) |
| Vrsta građe: | Članak |
| Jezik: | mul hrv eng |
| LEADER | 07210naa a2200253uu 4500 | ||
|---|---|---|---|
| 008 | 131105s2012 xx mul|d | ||
| 022 | |a 1846-3827 | ||
| 035 | |a (CROSBI)628420 | ||
| 040 | |a HR-ZaFF |b hrv |c HR-ZaFF |e ppiak | ||
| 041 | |a hrv |a eng | ||
| 100 | 1 | |9 892 |a Galović, Tomislav | |
| 245 | 1 | 0 | |a Leksikon hrvatske heraldike – Hrvatski heraldičari (2): Viktor Antun Duišin (1898. – 1963.) / |c Galović, Tomislav. |
| 246 | 3 | |i Naslov na engleskom: |a The Croatian Heraldry Lexicon – Croatian Heraldists (2): Viktor Antun Duišin (1898–1963) | |
| 300 | |a 3-4 |f str. | ||
| 363 | |a VI |b 12 |i 2012. | ||
| 520 | |a Viktor Antun Duišin (također i kao Viktor Anton Dujšin, kapetan Antun Viktor conte Duišin, Víctor Antonio Duisin) rođen je u Nerežišćima na otoku Braču 5. rujna 1898. u obitelji koja je potjecala iz Kaštela te je nosila plemićki naslov. Kratko boravi u rodnom mjestu jer s roditeljima od svoje druge godine života započinje živjeti u Južnoj Americi, u glavnom gradu Čilea Santiagu. Nakon gimnazijskog školovanja odlučuje se za vojni poziv i pristupa američkoj ratnoj mornarici gdje postiže čin poručnika fregate (1918.). U drugoj polovini 1918. Duišina pronalazimo kao dragovoljca u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama i to pri tamošnjoj srpskoj vojnoj misiji. Nakon te kratke epizode, zapošljava se u američkoj trgovačkoj mornarici. U New Yorku polaže kapetanski ispit 1920. godine. U mornarici je ostao raditi nekoliko godina, da bi se 1929. godine odlučio vratiti u domovinu, prvotno u Split, a potom u Zagreb. Spomenimo da je bio odlikovan medaljom Victory Cross. Povratkom u Hrvatsku Duišin se posvećuje heraldičkim i genealoškim istraživanjima. Godine 1937. u Zagrebu započinje uređivati i izdavati Glasnik heraldike – časopis za grboslovlje, rodoslovlje, životopis i pečatoslovlje koji je bio zamišljen kao mjesečnik, ali nije izlazio redovito. Tiskan je svega u dva godišta (I/1937., II/1938.). Glasnik heraldike bio je zapravo predradnja i propagandna podloga za budući heraldički zbornik, tj. Zbornik plemstva. Taj je časopis nakon ugasnuća Vitezovića pokušao popuniti prazninu u hrvatskoj historiografskoj periodici s obzirom na rečene pomoćne povijesne znanosti. Duišin je ispisao brojne članke na stranicama vlastitog Glasnika heraldike od kojih neke treba posebno izdvojiti: ''Ilirski grbovnik Rubčića ili Korjenić-Neorića'', II (1938) 3-4, str. 3-8 ; II (1938) 5-6-7-8, str. 16-20 ; ''Hrvatski heraldičari i genealozi'', II (1938) 5-6-7-8, str. 21-22 ; ''Stara hrvatska plemena'', I (1937) 3, str. 3-6 ; I (1937) 4, str. 8-9 ; II (1938) 1-2, str. 16-18 ; II (1938) 3-4, str. 12-13 ; II (1938) 5-6-7-8, str. 37-39 ; ''Development of the Croatian nobility (I. Historical sketch as an introduction ; II. Origin of the Croatian nobility)'', I (1937), 3, str. 13-14 ; I (1937), 4, str. 11-12. U suradnji s Aleksandrom Kulmerom, Milanom Praunspergerom, Alfredom Makancem, Ivanom Dominisom i Bartolom Zmajićem izradio je i u vlastitoj nakladi objavio Heraldički zbornik. Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini. Zbornik je tiskan u Zagrebu 1938. u 2000 primjerka (s posebnom numeracijom), točnije, te je godine tiskana njegova prva knjiga koja obuhvaća plemićka prezimena od slova A do slova H. Prvi svezak druge knjige, od slova I do slova J, objavljen je 1939. godine. Po nekim navodima zbornik je bio dovršen – no, Duišin ga nije uspio objaviti, a skupljena povijesna i heraldička građa nažalost je propala. Posebno se usmjerio i na proučavanje povijesti srpskoga plemstva objavljujući rad pod naslovom ''Srpske plemićke porodice od 1690 – 1790'' (Glasnik Istoriskog društva u Novom Sadu, XIII/1-2, Novi Sad 1940., str. 89-123). Bio je i predsjednik Organizacije iseljenika u Zagrebu. Kao član Družbe Braće hrvatskog zmaja (Zmaj Cetinski) angažiran je u izradi zmajskih grbova, a između ostalog izradio je grbove u Kamenitim vratima (središtu društva) te u zrinskom Ozlju. Izradio je i nacrt grba Banovine Hrvatske (Kombinacija grba banovine Hrvatske, Hrvatski dnevnik, Zagreb, god. V., br. 1323, 7. I. 1940., str. 13) pitajući se koji je pravi i najstariji grb Hrvatske i koje bi hrvatske grbove imao sadržavati grb Banovine Hrvatske. U Hrvatskoj Enciklopediji bio je pomoćni urednik za heraldiku. Napisao je i potpoglavlje ''Poviest hrvatskog plemstva i heraldike'' u zborniku Naša domovina. Zbornik – knjiga I. Nezavisna Država Hrvatska: sv. 1. Hrvatska zemlja – Hrvatski narod – Hrvatska poviest – Hrvatska znanost (ur. Filip Lukas, Zagreb 1943., str. 203-211). Svojim napisima, poglavito književnim i putopisnim, surađivao u različitim dnevnicima i zabavnicima (Obzor, Spremnost, Nedjeljne viesti, Novine), a bio je jedno vrijeme i urednik tjednika Za vas i Zabavnika. Završetkom Drugoga svjetskoga rata, a zbog ''svoje djelatnosti koja je ideološki bila u sukobu s NOP-om'' (D. Mataić Pavičić) napušta tadašnju Jugoslaviju. Od 1946. do 1958. živi u Italiji, u Milanu i Rimu, baveći se preprodajom filmova. Godine 1958. vraća se u Santiago de Chile, gdje pak zarađuje za život preprodajom brodova. U literaturi postoje dva mišljenja o mjestu njegove smrti 1963. godine – po jednima je umro (a što je vrlo vjerojatno) u Santiagu de Chile, a po drugima u Rimu. U leksikonu Hrvati u Čileu D. Mataić Pavičić kao mjesto smrti navodi Santiago de Chile. Viktor Antun Duišin, iako bez formalnog povjesničarskog obrazovanja, zauzima zaslužno mjesto u hrvatskoj heraldici prvenstveno iz dva razloga: prvo) zbog pokretanja Glasnika heraldike: grboslovlja, rodoslovlja, životopisa i pečatoslovlja, i drugo) zbog usporednog rada na izdavanju Heraldičkog zbornika – Zbornika plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini, a što su svakako pažnje vrijedni projekti. Za bio-bibliografske podatke o V. A. Duišinu vidjeti sljedeće radove: Marita Batinović, ''Duišin, Viktor Antun (Nerežišća na Braču, 5. IX. 1898. – Santiago de Chile ?, 1963.)'', u: Hrvatski biografski leksikon 3 (Č – Đ), ur. Trpimir Macan, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1993., s. v. ; redakcijski tekst ''Duišin, Viktor Antun (Dujšin, Viktor Anton)'', u: Tko je tko u NDH. Hrvatska 1941. –1945., ur. Marko Grčić, Zagreb: Minerva (Biblioteka Leksikoni), 1997., s.v. ; Dane Mataić Pavičić, Hrvati u Čileu: životopisi / Croatas en Chile: biografias, Zagreb: Dane Mataić Pavičić, 1998., str. 59-60 ; Tomislav Galović, Hrvatska heraldička periodika: Vitezović i Glasnik heraldike, Arhivski vjesnik, god. LII (2009), str. 81-127. | ||
| 536 | |a Projekt MZOS |f 130-1300620-0641 | ||
| 546 | |a HRV-ENG | ||
| 690 | |a 6.04 | ||
| 693 | |a Leksikon hrvatske heraldike, hrvatski heraldičari, Viktor Antun Duišin (1898. – 1963.) |l hrv |2 crosbi | ||
| 693 | |a The Croatian Heraldry Lexicon, Croatian Heraldists, Viktor Antun Duišin (1898–1963) |l eng |2 crosbi | ||
| 773 | 0 | |t Grb i zastava – Glasnik Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva |x 1846-3827 |g VI (2012.), 12 ; str. 3-4 | |
| 942 | |c CLA |u 2 |z Ostalo - clanak |t 1.04 | ||
| 999 | |c 310127 |d 310125 | ||