Vladimir Ardalić o sebi i Drugima – Drugi i Ardalić

Jedan od najobjavljivanijih suradnika Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena, samouki i nadareni Bukovčanin Vladimir Ardalić, bio je sociokulturno i jedan od najvećih marginalaca među suradnicima časopisa. Njegova formalna izobrazba bila je ograničena na tri razreda pučke škole, ali su n...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:310421/Details
Matična publikacija: GODIŠNJAK TITIUS
4 (2011) 4, str. 19–56
Glavni autor: Roksandić, Drago (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 03624naa a2200241uu 4500
008 131105s2011 xx hrv|d
022 |a 1847-0742 
035 |a (CROSBI)558118 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |9 871  |a Roksandić, Drago 
245 1 0 |a Vladimir Ardalić o sebi i Drugima – Drugi i Ardalić /  |c Roksandić, Drago. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Vladimir Ardalić about himself and Others – Others and Ardalić 
300 |f str. 
363 |i 2011 
520 |a Jedan od najobjavljivanijih suradnika Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena, samouki i nadareni Bukovčanin Vladimir Ardalić, bio je sociokulturno i jedan od najvećih marginalaca među suradnicima časopisa. Njegova formalna izobrazba bila je ograničena na tri razreda pučke škole, ali su njegova znanja, kulturna memorija i ponajviše imaginacija, stečeni u kući strica Jakova, paroha u Đevrskama te u društvu njegove kćeri Ljubice, oslobodili u nadarenome Vladimiru kreativne energije koje su se mogle materijalizirati u velikim etnografskim i arheološkim projektima, s jedne strane Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, bolje rečeno dra Antuna Radića i, s druge strane, fra Luje Maruna i njegova Hrvatskoga starinarskog društva. Neovisno o drugim kontekstima, ta je suradnja u najplodnijim godinama Ardalića i politički orijentirala. Bio je u oba slučaja jedan od rjeđih, ako ne i rijetkih suradnika „pravoslavnih Hrvata“, koji je, k tome, u svojim uvjerenjima i ponašanjima znao biti krajnje ambivalentan. Antun Radić i Dragutin Boranić su svaki na svoj način poticali Ardalićevo stvaralaštvo, a, istovremeno, očito nisu umijevali pronaći primjeren način komunikacije s čovjekom s kojim suradnja nije mogla biti jednostavna i svedena na neobvezujuće građanske konvencije. Ardalićevo iskustvo upućuje i na dublje kulturološke kontroverze u radu akademijina Odbora za narodni život i običaje, koji je elitni kulturni projekt „otkrića naroda“ htio raditi oslanjajući se na talentirane „obične“ ljude, a previđajući da je za njegovo uspješno realiziranje bila nužna i primjerena kultura komunikacije. Činjenica da je Vladimir Ardalić godinama, sve do 1913. godine, bio i jedan od najbližih i najuspješnijih suradnika fra Luje Maruna u Hrvatskome starinarskom društvu, Ardalića čini istraživački još intrigantnijim, u ovom slučaju tim više što je fra Lujo Marun i sam bio prije svega ingeniozni priučeni arheolog, sa svim prednostima i manjkavostima takva statusa u vrijeme kada je hrvatska rednjovjekovna arheologija bila na svojim počecima, ali i u vrijeme kada je profesionalna arheologija u Europi pa i na tlu Hrvatske bila dosegla zavidnu razinu razvoja. U ovom je slučaju također bila riječ o elitnom nacionalnom projektu, ali istovremeno i projektu u kojem je bilo dovoljno prostora za kreativne amatere, za svim dobrim i lošim implikacijama takve situacije. 
536 |a Projekt MZOS  |f 177-1300855-3326 
546 |a HRV 
690 |a 5.05 
693 |a Vladimir Ardalić i Antun Radić, Dragutin Boranić, fra Lujo Marun, hrvatska etnologija i hrvatska arheologija, pravoslavni Hrvati, Srbi u Dalmaciji, 19. i 20. stoljeće  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a Vladimir Ardalić and Antun Radić, D. Boranić, Fra Lujo Marun ; , Croatia Croatian ethnology and archeology, Orthodox Croats, Serbs in Dalmatia, 19th and 20th century  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |t GODIŠNJAK TITIUS  |x 1847-0742  |g 4 (2011) 4, str. 19–56  
942 |c CLA  |t 1.01  |u 2  |z Znanstveni 
999 |c 310421  |d 310419