Stočarstvo

U prilogu se prikazuje tradicijsko stočarstvo, koje je uz zemljoradnju bilo glavna privredna grana na području Krivoga Puta. Svaka obitelj imala je jednu ili dvije krave, desetak do dvadesetak ovaca, nekoliko kokoši, psa i mačku. Obitelji su imale volove ili konje. Razlog zašto je netko imao konje,...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:312149/Details
Matična publikacija: Živjeti na Krivom Putu. Etnološko-povijesna monografija o primorskim Bunjevcima, sv. I
382
Glavni autor: Rajković Iveta, Marijeta (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
Online pristup: Elektronička verzija (FF Open Press)
LEADER 03186naa a2200265uu 4500
003 HR-ZaFF
008 131111s2008 xx hrv|d
999 |c 312149  |d 312147 
020 |a 978953-175-266-4 
024 7 |2 doi  |a 10.17234/9789531752664.12 
035 |a (CROSBI)410839 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |9 758  |a Rajković Iveta, Marijeta 
245 1 0 |a Stočarstvo /  |c Rajković, Marijeta. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Cattle Breeding 
300 |a 185-203  |f str. 
520 |a U prilogu se prikazuje tradicijsko stočarstvo, koje je uz zemljoradnju bilo glavna privredna grana na području Krivoga Puta. Svaka obitelj imala je jednu ili dvije krave, desetak do dvadesetak ovaca, nekoliko kokoši, psa i mačku. Obitelji su imale volove ili konje. Razlog zašto je netko imao konje, a netko volove uvjetovala je površina obradivog zemljišta, geografske odlike terena, te imovinsko stanje obitelji. Kazivači su prema obiteljima naveli tko je imao konje a tko volove. U Krivom Putu Prpići, Pavelići, Krmpotići, Burići i Šojati su imali volove, a Prpići konje. U Francikovcu, Šojatskom Dolcu je bilo pomiješano. Na Veljunu i Mrzlom Dolu bilo je više volova, a u Podbilu, Alanu i Klarićevcu imali su konje. Tegleće životinje Krivopućani su koristili prilikom obavljanja poljodjelskih poslova (oranja, branjanja), prijevoz tereta, te za stjecanje izvora prihoda kirijanjem (izvlačenjem trupaca iz žume), posebice na Alanu. Zbog specifičnog načina života (seljenja na ljetne stanove), te odlika terena Primorci nisu posjedovali tegleče životinje već su imali magarca i/ili mulu. Magaraca i mula bilo je također u Alanu, Podbilu, Šojatskom Dolcu, te nešto manje u Krivom Putu i na Veljunu. Zbog neimaštine i neadekvatnog broja teglečih životinja Krivopućani su ih udruživali ne bi li lakše obavili određene poslove. U proljeće su kupovali male svinje, praščiće i hranili ih do jeseni, odnosno studenoga kada bi ih klali za zimu. Autorica donosi podatke o imenima životinja, naredbama za životinje (zazivi stoke) opisuje stajsko stočarstvo i svinjogojstvo. Detaljno je prikazana organizacija ispaše blaga (domaćih životinja), čobani i njihova oprema te slugani (djeca od 10 godina do punoljetnosti koja su bila u službi po godinu dana kod neke obitelji i najčešće čuvala blago). U radu se obraća pažnja na stalne i sezonske stanovnike i njihov suživot primjerice u organizaciji ispaše stoke, te udruživanja životinja (spregi). Autorica također opisuje suvremeno stanje stočarstva. 
536 |a Projekt MZOS  |f 130-0000000-3479 
546 |a HRV 
690 |a 6.08 
693 |a Krivi Put, primorski Bunjevci, stočarstvo, tradicijska kultura  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a Krivi Put, Littoral Bunjevci, Cattle Breeding, Traditional culture  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |t Živjeti na Krivom Putu. Etnološko-povijesna monografija o primorskim Bunjevcima, sv. I  |d Zagreb : FF-press, 2008  |h 382  |n Černelić, Milana ; Rajković, Marijeta ; Rubić, Tihana  |z 978-953-175-266-4  |g str. 185-203 
856 4 1 |7 0  |u https://doi.org/10.17234/9789531752664.12  |z  Elektronička verzija (FF Open Press) 
942 |c POG  |t 1.16.1  |u 2  |z Znanstveni