Benediktinci – izvorište hrvatske trojezične i tropismene kulture u srednjem vijeku

Izrazita posebnost hrvatske srednjovjekovne naspram drugih europskih kultura jest njezina trojezičnost i tropismenost, tj. govorenje triju jezika: hrvatskoga, latinskoga i staroslavenskoga/crkvenoslavenskoga, te korištenju triju pisama: latinice, glagoljice i hrvatske ćirilice. Svjedočanstva te kult...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:312350/Details
Matična publikacija: Humanitas et litterae ad honorem Franjo Šanjek. Zbornik u čast Franje Šanjeka
Dominikanska baština, knj. 6 ; Analecta Croatica Christiana, sv. 40 .
Glavni autor: Galović, Tomislav (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 03110naa a2200229uu 4500
008 131111s2009 xx hrv|d
020 |a 978953-6814-24-4 
035 |a (CROSBI)444129 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |9 892  |a Galović, Tomislav 
245 1 0 |a Benediktinci – izvorište hrvatske trojezične i tropismene kulture u srednjem vijeku /  |c Galović, Tomislav. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Benedictines - fountain of tri-lingual and tri-literal culture of Croatia in the Middle Ages 
300 |a 777-786  |f str. 
520 |a Izrazita posebnost hrvatske srednjovjekovne naspram drugih europskih kultura jest njezina trojezičnost i tropismenost, tj. govorenje triju jezika: hrvatskoga, latinskoga i staroslavenskoga/crkvenoslavenskoga, te korištenju triju pisama: latinice, glagoljice i hrvatske ćirilice. Svjedočanstva te kulture očuvala su se u obliku epigrafskih spomenika te diplomatičkih i narativnih vrela. Većina ovih izvora izravno je vezana uz benediktinski kao najstariji samostanski red u zapadnoj Crkvi. Benediktinci i benediktinke, njihove opatije i samostani, u srednjemu vijeku imaju ključnu ulogu u razvitku europske pismenosti i, dakako, širenja Evanđelja, a posebice kod nas gdje oni predstavljaju izvorište hrvatske trojezične i tropismene kulture. Naime, benediktinskoj ulozi u širenju prvotno latinske, a potom, odnosno i usporedno, glagoljske i ćirilične pismenosti možemo upravo zahvaliti nastanak i razvitak kulture na navedena tri jezika i tri pisma. Od samostana u Rižinicama, samostana Sv. Krševana i Sv. Marije u Zadru, preko samostana Sv. Ivana Evanđelista u Biogradu na moru/kasnije Sv. Kuzme i Damjana na Pašmanu i Sv. Petra u Selu te muškog i ženskog benediktinskog samostana u Splitu do opatije Sv. Lucije na otoku Krku i opatije Sv. Ivana Krstitelja u Povljima na otoku Braču, da spomenemo samo neka od benediktinskih središta u Hrvatskoj u srednjemu vijeku, ova se kultura unutar jednoga te istoga reda formira i razvija govorenjem i pisanjem. Jedinstvenost trojezičnosti i tropismenosti koju su benediktinci – latinaši i glagoljaši – u svom djelovanju pokazali nakon njih neće u takvome obliku biti ponovljena u radu niti jednog od kasnijih crkvenih redova. 
536 |a Projekt MZOS  |f 130-1300620-0641 
546 |a HRV 
690 |a 6.04 
693 |a benediktinci, hrvatska trojezična i tropismena kultura, hrvatski jezik, latinski jezik, staroslavenski/crkvenoslavenski jezik, latinica, glagoljica, hrvatska ćirilica, srednji vijek  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a Benedictines, Croatian language, Latin language, Old Church Slavonic language, Latin alphabet, Glagolitic alphabet, Croatian Cyrillic alphabet, Middle Ages  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |t Humanitas et litterae ad honorem Franjo Šanjek. Zbornik u čast Franje Šanjeka  |d Zagreb : Dominikanska naklada Istina ; Kršćanska sadašnjost, 2009.  |k Dominikanska baština, knj. 6 ; Analecta Croatica Christiana, sv. 40 .  |h 10  |n Čoralić, Lovorka ; Slišković, Slavko  |z 978-953-6814-24-4  |g str. 777-786 
942 |c POG  |t 1.16.1  |u 2  |z Znanstveni 
999 |c 312350  |d 312348