Stanislav Šimić - "duhovni hajduk u jeziku"

Stanislav Šimić je rođen 1904. u Drinovcima. Kao šesnaestogodišnjak (1920.) odlučio se na doživotnu vjernost književnosti. Prve stihove tiskao je 1923. u zagrebačkom Orkanu. Tijekom života objavio je gotovo dvjesto pjesama u listovima i časopisima te dvije pjesničke knjige: Čitanka za sve društvene...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:312674/Details
Matična publikacija: Susreti 4
Bušić, Mario
Glavni autor: Pandžić, Vlado, kroatist (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 03130naa a2200241uu 4500
005 20131205152725.0
008 131111s2010 xx hrv|d
020 |a 0612324976 058 
035 |a (CROSBI)511563 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |9 642  |a Pandžić, Vlado,   |c kroatist 
245 1 0 |a Stanislav Šimić - "duhovni hajduk u jeziku" /  |c Pandžić, Vlado. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Stanislav Simic - "a spiritual outlaw in the language" 
300 |a 247-274  |f str. 
520 |a Stanislav Šimić je rođen 1904. u Drinovcima. Kao šesnaestogodišnjak (1920.) odlučio se na doživotnu vjernost književnosti. Prve stihove tiskao je 1923. u zagrebačkom Orkanu. Tijekom života objavio je gotovo dvjesto pjesama u listovima i časopisima te dvije pjesničke knjige: Čitanka za sve društvene razrede (1939.) i Gnjev i pjev (1956.). Kritike je također počeo objavljivati 1923. Kritički ugled osobito je stekao 1933. nevelikom knjigom Krleža kao kritik. U travnju i svibnju 1941. u Zagrebu je očekivao naplatu za protunacističke i protufašističke tekstove. Zarobljen mu je u tiskari časopis Sabor. Četiri godine je morao strogo šutjeti u Zagrebu pod nadzorom policije (1941-1945). U svibnju 1945. partizani su ga odveli u Maksimirski logor i osudili na smrt, zato što je prije rata pisao protukomunističke tekstove. Izbačen je iz Društva hrvatskih književnika (1945.). Punih deset godina (1941-1950) nisu mu ni fašisti ni komunisti dopuštali objavljivanje kritičkih tekstova. Krajem 1950. i u 1951. dopušteno mu je bilo samo pisanje o svjetskoj književnosti, a tek 1952. u Krugovima omogućeno mu je objavljivanje tekstova o hrvatskoj književnosti. Na Trećem kongresu književnika Jugoslavije 1952. u Ljubljani napao je Krležin “demagoški referat” te ponovno doveo sebe u velike nevolje. Komunistička partija mu je zabranila suradnju u listovima i časopisima (1952-1953). Vratio se zapravo tek početkom 1954. kao nepokolebljivi kritik u hrvatsku književnost. Godine 1955. objavio je knjigu Jezik i pjesnik. Ukupno je do kraja života objavio više od dvjesto kritičkih tekstova u listovima i časopisima koje nije uspio ponovno objaviti u knjigama. Kao zastupnik roditeljskih prava na književnu ostavštinu A. B. Šimića - vodio je trideset dvije godine tešku borbu za spas njegovih rukopisa. Posljednje dvije-tri godine života (1957-1960) uglavnom je posvetio priređivanju bratovih sabranih djela. Izvrsno je prevodio s njemačkoga, engleskoga i francuskog. Vrlo uspješno je uređivao nekoliko časopisa: Orkan, Književnik (1925.), Savremenik, Književnik (1929–1931), Slobodni spisi, Hrvatski književni almanah, Sabor i dr. Umro je 1960. u Zagrebu. 
536 |a Projekt MZOS  |f 130-1301001-1024 
546 |a HRV 
690 |a 6.03 
693 |a Stanislav Šimić, književni kritičar,  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a Stanislav Simic, literary critic, outlaw, language.  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |t Susreti 4  |d Grude (BiH) : Matica hrvatska Grude, 2010  |n Bušić, Mario  |z 0612324976 058  |g str. 247-274 
942 |c POG  |t 1.16.1  |u 2  |z Znanstveni 
999 |c 312674  |d 312672