O rodbinskome nazivlju u turskom i hrvatskom jeziku
Promjene u sustavu rodbinskoga nazivlja u hrvatskome standardnom jeziku, u kojemu su izvorni nazivi svak, svastika, djever, zaova, šurjak, pašanac i jetrva gotovo potisnuti njemačkim posuđenicama šogor i šogorica, a semantičko polje naziva zet (zet:šogor) zbog interferencije s posuđenicom šogor(ica)...
| Permalink: | http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:313002/Details |
|---|---|
| Matična publikacija: |
Hrvatske Indije 3 Bibliotheca Orientalica |
| Glavni autor: | Čaušević, Ekrem (-) |
| Vrsta građe: | Članak |
| Jezik: | hrv |
| LEADER | 02709naa a2200217uu 4500 | ||
|---|---|---|---|
| 005 | 20131218151256.0 | ||
| 008 | 131111s2010 xx hrv|d | ||
| 020 | |a 9789532960242 | ||
| 035 | |a (CROSBI)564310 | ||
| 040 | |a HR-ZaFF |b hrv |c HR-ZaFF |e ppiak | ||
| 100 | 1 | |9 405 |a Čaušević, Ekrem | |
| 245 | 1 | 0 | |a O rodbinskome nazivlju u turskom i hrvatskom jeziku / |c Čaušević, Ekrem. |
| 246 | 3 | |i Naslov na engleskom: |a Kinship Terms in Turkish and Croatian | |
| 300 | |a 47-61 |f str. | ||
| 520 | |a Promjene u sustavu rodbinskoga nazivlja u hrvatskome standardnom jeziku, u kojemu su izvorni nazivi svak, svastika, djever, zaova, šurjak, pašanac i jetrva gotovo potisnuti njemačkim posuđenicama šogor i šogorica, a semantičko polje naziva zet (zet:šogor) zbog interferencije s posuđenicom šogor(ica) reducirano na značenje "kćerkin muž u odnosu na njezine roditelje", otežavaju usvajanje turskoga leksika kojim se označava nekrvno srodstvo. Nazivlje za oznaku srodstva po krvnoj ili bračnoj vezi izrazito je diferencirano u turskome jeziku (i) zbog velikoga značenja koje se u tradicionalnoj i istočnoj kulturi pridaje društvenim i rodbinskim vezama. Poteškoće u usvajanju rodbinskoga nazivlja u turskome jeziku javljaju se i zbog toga što je model na kojemu se temelji sustav rodbinskih naziva dosta različit u odnosu na hrvatski. Turski je naime sačuvao kognatski model koji u obitelji naglašava obje linije srodstva – i po ocu, i po majci, pa stoga taj jezik ima posebne nazive za veze prema djedu, baki i tetkama ne samo s očeve, nego i s majčine strane. Hrvatski je pak tu distinkciju sačuvao samo u nazivima za strica i ujaka. Kontrastivno je relevantno napomenuti i to da turski razlikuje najbliže krvne srodnike po izravnoj silaznoj liniji: starijega i mlađeg brata, odnosno stariju i mlađu sestru. Što se pak spola tiče, on se u turskome dodatno eksplicira leksemima erkek ("muško") i kız ("žensko") u slučajevima kad izvornim govornicima prirodni spol nije samorazumljiv, kao kod riječi torun "unuk i unuka". Zanimljivo je napomenuti da se kod naziva za starijega brata (ağabey) i sestru (abla) dodatno ne eksplicira spol, dok je to za mlađega brata i sestru (kardeş) to nužno ako izvorni govornik posebno želi naglasiti radi li se o bratu ili sestri. | ||
| 546 | |a HRV | ||
| 693 | |a turski, hrvatski, rodbinsko nazivlje |l hrv |2 crosbi | ||
| 693 | |a Turkish, Croatian, Kinship Terms in Turkish and Croatian |l eng |2 crosbi | ||
| 773 | 0 | |t Hrvatske Indije 3 |d Zagreb : Odjel za orijetnalistiku Hrvatskoga filološkog društva, 2010. |k Bibliotheca Orientalica |h 376 |n Zdravka Matišić i dr. |z 9789532960242 |g str. 47-61 | |
| 942 | |c POG |t 1.16.1 |u 2 |z Znanstveni | ||
| 999 | |c 313002 |d 313000 | ||