Snovi o Parnasu u hrvatskoj renesansnoj književnosti

Sedam tekstova u hrvatskoj renesansnoj književnosti tematizira san pjesnika o Parnasu. Opis uspona na goru pjesnika u središtu je triju tekstova: u Planinama Petra Zoranića (1508? – prije 1569), to jest u XX. poglavlju koje nosi naslov Perivoj od Slave i u njem vile: Latinka, Garkinja, Kaldejka i Hr...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:313185/Details
Matična publikacija: Prostori snova: Oniričko kao poetološki i antropološki problem
435
Glavni autor: Grmača, Dolores (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 02776naa a22002417i 4500
005 20150109080110.0
008 131111s2012 xx hrv|d
020 |a 978953-260-160-2 
035 |a (CROSBI)613451 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |9 571  |a Grmača, Dolores 
245 1 0 |a Snovi o Parnasu u hrvatskoj renesansnoj književnosti /  |c Grmača, Dolores. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Dreams of Parnassus in Croatian Renaissance Literature 
300 |a 167-192  |f str. 
520 |a Sedam tekstova u hrvatskoj renesansnoj književnosti tematizira san pjesnika o Parnasu. Opis uspona na goru pjesnika u središtu je triju tekstova: u Planinama Petra Zoranića (1508? – prije 1569), to jest u XX. poglavlju koje nosi naslov Perivoj od Slave i u njem vile: Latinka, Garkinja, Kaldejka i Hrvatica, u poslanici (br. 16) Petru Hektoroviću, vlastelinu hvarskomu Nikole Nalješković (oko 1500–1587) i u talijanskom pismu V. Vanettiju Petra Hektorovića (1487–1572). Tom se korpusu mogu pridružiti još četiri teksta: pjesma U vrime kô čisto Hanibala Lucića (1485–1553), druga poslanica Nikole Dimitrovića (oko 1510–1553) upućena Nikoli Nalješkoviću te dvije prigodnice Antuna Bratosaljića Sasina (oko 1525–1595?) Drugi san i U pohvalu pjesnika dubrovačkijeh. Polazeći od renesansne teorije sna analizira se onirička slika Parnasa u navedenim tekstovima. Onirički veo koji prekriva renesansni Parnas satkan je od antičke, lako prepoznatljive ikonografije utemeljenosti pjesničkog nadahnuća u božanskome. Smještanjem Parnasa u onirički kontekst renesansni pjesnici, osim što su u ulozi snivača, preuzimaju na sebe i povlaštenu ulogu tumača alegorija koje njihovi snovi predstavljaju te prevode jezik svoga sna u razumljiv oblik. U završnom se dijelu rada rezultati analize – onirička topografija uspona na goru pjesnika, snivač kao svjedok i/ili dionik pjesničke slave i san kao legitimacija pjesničkog statusa – promatraju u svjetlu Freudove teorije tumačenja snova. Zaključuje se da hrvatski renesansni pjesnici u san o Parnasu zaogrću poimanje vlastitoga pjesničkog statusa, žudnje za slavom i vrednovanjem vlastitog književnog stvaralaštva u zajednici, preplećući tako općekulturne vrijednosti s privatnima i intimnima. 
536 |a Projekt MZOS  |f 130-1301070-1057 
546 |a HRV 
690 |a 6.03 
693 |a snovi o Parnasu, hrvatska renesansna književnost  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a Dreams of Parnassus, Croatian Renaissance Literature  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |t Prostori snova: Oniričko kao poetološki i antropološki problem  |d Zagreb : Disput, 2012  |h 435  |n Benčić, Živa ; Fališevac, Dunja  |z 978-953-260-160-2  |g str. 167-192 
942 |c POG  |t 1.16.1  |u 2  |z Znanstveni 
999 |c 313185  |d 313183