Ekološka etika: odgovornost za okoliš - odgovornost za život
U prvom dijelu rada govori se o socijalnom kontekstu nastanka ekološke etike i kontekstu interpretacije njezina značenja. Ekološka etika nastaje s činjenicom pogršanja globalnih ekoloških uvjeta života posljednjih nekoliko desetljeća i u svezi s teorijskim diskursom o promjeni moderne paradigme, kao...
| Permalink: | http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:313557/Details |
|---|---|
| Matična publikacija: |
Bioetika. Etička iskušenja znanosti i društva Zagreb : Hrvatsko sociološko društvo ; Zavod za sociologiju FF-a, 1998 |
| Glavni autor: | Cifrić, Ivan (-) |
| Vrsta građe: | Članak |
| Jezik: | hrv |
| LEADER | 02764naa a2200217uu 4500 | ||
|---|---|---|---|
| 008 | 131111s1998 xx 1 hrv|d | ||
| 035 | |a (CROSBI)28668 | ||
| 040 | |a HR-ZaFF |b hrv |c HR-ZaFF |e ppiak | ||
| 100 | 1 | |a Cifrić, Ivan | |
| 245 | 1 | 0 | |a Ekološka etika: odgovornost za okoliš - odgovornost za život / |c Cifrić, Ivan. |
| 246 | 3 | |i Naslov na engleskom: |a Environmental Ethics: Environmental Responsibility - Life Responsibility | |
| 300 | |a 73-93 |f str. | ||
| 520 | |a U prvom dijelu rada govori se o socijalnom kontekstu nastanka ekološke etike i kontekstu interpretacije njezina značenja. Ekološka etika nastaje s činjenicom pogršanja globalnih ekoloških uvjeta života posljednjih nekoliko desetljeća i u svezi s teorijskim diskursom o promjeni moderne paradigme, kao postmoderni diskurs. Ekološka etika je proširenje čovjekove odgovornosti za prirodu uvažavanjem njezine intrinzične vrijednosti kao kriterija moralnog ponašanja. Za čovjeka ne postoji (bios) bez okoliša (oikosa) niti okoliš bez života. Zato je odgovornost zaokoliš (oikos) istodobno odgovornost za život (bios). U drugom dijelu rada navode se rezultati empirijskog istraživanja (provedenog na Sveučilištu u Zagrebu 1997. godine; N=685) percepcije odnosa etos-tipova (odgovornost za ekološke uvjete života) i odgovornosti za okoliš. Etos-tipovi (egocentrički, utilitaristički, biocentrički, holistički) uspoređuju se: (a) s odgovornošću znanstvenika za primjenu rezultata znanstvenih istraživanja; (b) s percepcijom prava živih vrsta na životni prostor; (c) s načinom ekološkog ponašanja. Rezultati su pokazali da najveći broj ispitanika preferira holistički etos tj. odgovornost za sav živi i neživi svijet (91 posto); da su znanstvenici najviše odgovorni čovječanstvu (54 posto) i budućim generacijama (30 posto); da sve ostale vrste imaju jednaka prava na životni prostor kao i čovjek; da se genetska tehnologija smije koristiti za otkrivanje i liječenje genetskih deformacija (86 posto) a ne za promjenu genetske strukture. | ||
| 536 | |a Projekt MZOS |f 130700 | ||
| 546 | |a HRV | ||
| 690 | |a 5.05 | ||
| 693 | |a bioetika, ekološka etika, ekološka odgovornost, genetska istraživanja, odgovornost za život, odgovornost znanstvenika |l hrv |2 crosbi | ||
| 693 | |a bioethics, environmental ethics, environmental responsibility, gen-technology research, life responsibility, resposibility of scientists |l eng |2 crosbi | ||
| 773 | 0 | |a Bioetika. Etička iskušenja znanosti i društva (17.10.1997. ; Zagreb, Hrvatska) |t Bioetika. Etička iskušenja znanosti i društva |d Zagreb : Hrvatsko sociološko društvo ; Zavod za sociologiju FF-a, 1998 |n Cifrić, Ivan |g str. 73-93 | |
| 942 | |c RZB |u 1 |v DomRecenzija |z Znanstveni - Predavanje - CijeliRad | ||
| 999 | |c 313557 |d 313555 | ||