Akustički opis naglasaka u hrvatskom u četiri urbana idioma

U hrvatskom standardnom govoru postoje četiri tipa naglaska: kratkouzlazni (spori), dugouzlazni (uzlazni), kratkosilazni (brzi) i dugosilazni (silazni). Za njihov opis dovoljne su tri dimenzije: ton, jakost i trajanje. Izvorni, nestandardni govornici, osim što mogu imati manje ili više tipova naglas...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:314172/Details
Matična publikacija: Knjiga sažetaka
Zagreb : 2002.
Glavni autori: Liker, Marko (-), Horga, Damir (Author)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 03335naa a2200229uu 4500
008 131111s2002 xx 1 hrv|d
035 |a (CROSBI)126935 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |a Liker, Marko 
245 1 0 |a Akustički opis naglasaka u hrvatskom u četiri urbana idioma /  |c Liker, Marko ; Horga, Damir. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a An acoustic description of accent in Croatian in four urban idioms 
300 |a 45-46  |f str. 
520 |a U hrvatskom standardnom govoru postoje četiri tipa naglaska: kratkouzlazni (spori), dugouzlazni (uzlazni), kratkosilazni (brzi) i dugosilazni (silazni). Za njihov opis dovoljne su tri dimenzije: ton, jakost i trajanje. Izvorni, nestandardni govornici, osim što mogu imati manje ili više tipova naglaska, razlikuju se i po ostvarenju ovih četiriju naglasaka (Škarić, 1991.). Sa sociofonetskog stajališta posebno su zanimljiva takva ostvarenja u vodećim kulturnim središtima. Brojni su radovi koji su se doticali problema hrvatskog naglasnog sustava. Međutim, malo ih se bavilo njegovim opisom na temelju detaljne akustičke analize. Ivšić i Kravar (1955.) mjerili su odnose trajanja četiri naglaska pri opisu tadašnjeg standarda, no bez analize ostalih akustičkih aspekata. Bakran (1984. ; 1990. ; 1996.) se bavio djelovanjem naglasaka i dužine na frekvencije formanata vokala te akustičkim korelatima naglaska, no cilj mu nije bio opisati različita ostvarenja istih tipova naglaska već predstaviti segmente hrvatskog standardnog govora pomoću spektrograma. Škarić (1991.) u svom akustičkom opisu naglasaka osim trajanja uzima u obzir kretanje tona i jakosti, no cilj mu je također opis standarda te ne objašnjava pobliže kriterije za odabir ispitanika. Varošanec-Škarić (1999. ; 2001.) temelji svoje zaključke na stavovima govornika prema nekim naglasnim tipovima, a ne na detaljnoj akustičkoj analizi. Svaki od ovih radova osvjetljava problem hrvatskog naglasnog sustava iz svog kuta, te omogućuje radove poput ovog. Tema ovog rada su ostvarenja četiri tipa standardnih naglasaka u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Korpus riječi sastoji se od grupa jednosložnih, dvosložnih, trosložnih i četverosložnih riječi. Ispitanici su predstavnici četiri urbana idioma, a njihova pripadnost određenom idiomu utvđuje se: rođenjem, brojem godina provedenih u gradu, porijeklom roditelja, vokabularom i načinom govora. Ispitanici će pročitati liste riječi što će biti snimljeno u studijskim uvjetima. Programima za akustičku obradu analizirat će se kretanje tona i jakosti te trajanje segmenata pod utjecajem naglaska. Pretpostavka je da se ostvarenja svakog od naglasaka razlikuju u našim vodećim kulturnim središtima. Stoga je cilj rada na temelju akustičke analize govora izvornih govornika opisati te razlike. 
536 |a Projekt MZOS  |f 0130421 
546 |a HRV 
690 |a 6.03 
693 |a naglasak, akustički opis, hrvatski jezik, urbani idiomi  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a accent, acoustic description, Croatian language, urban idioms  |l eng  |2 crosbi 
700 1 |a Horga, Damir  |4 aut 
773 0 |a Treći hrvatski slavistički kongres (15. - 19. 10. 2002. ; Zadar, Hrvatska)  |t Knjiga sažetaka  |d Zagreb : 2002.  |g str. 45-46 
942 |c RZB  |u 1  |v DomRecenzija  |z Znanstveni - Predavanje - Sazetak 
999 |c 314172  |d 314170