| 520 |
|
|
|a Grupa predstavlja osnovnu jedinicu organizacije društva. Definicija nas samih o tome tko smo i što smo proizlazi ne samo iz naših osobnih značajki i postignuća, nego i iz našeg pripadanja određenim grupama. Tako i naš socijalni identitet postaje dio naše samodefinicije. Ako je grupa kojoj pripadamo cijenjena, želimo još više istaknuti svoje članstvo, nastojimo da nas okolina vidi kao pripadnike grupe, i simbolički rečeno, lovorike grupe postaju naše lovorike. Suprotno tome, ako je grupa kojoj pripadamo manje cijenjena ili niskoga statusa, ta će se činjenica negativno odraziti i na to kako vidimo sami sebe i kako nas doživljava okolina. Pripisivanje određenih značajki, bilo da je riječ o pozitivnim ili negativnim značajkama, svim pripadnicima neke grupe naziva se stereotipiziranje. Taj nam socijalno-psihološki proces svojevrsnog mišljenja u kategorijama može biti koristan, jer nam katkada pojednostavnjuje funkcioniranje u složenoj socijalnoj okolini. Međutim, ako stereotipi postanu isključiv način mišljenja o pripadnicima neke grupe, prestaju nam koristiti. Upravo suprotno, postaju kočnice uspostave međuljudskih odnosa, jer nas sprječavaju da uočimo raznolikost osobina i ponašanja pojedinaca kao pojedinaca, a ne pripadnika ove ili one grupe. Sličnu otežavajuću ulogu u međugrupnim kontaktima imaju i predrasude, pri čemu one imaju još jednu važnu dimenziju: predrasude su ponajprije utemeljene na jakim negativnim emocijama. I njihovo samo ime kaže da je riječ o pred-sudu, dakle o stavu koji nije utemeljen. Kada se tome dodaju i snažne negativne emocije, stvorena je osnova za nezdrave međuljudske odnose, koji su tek korak od diskriminacije – nepravednog ili štetnog postupanja prema pojedincu na temelju njegove grupne pripadnosti. Da bismo funkcionirali unutar grupe, pokoravamo se sustavu pravila koja određuju prikladna i neprikladna ponašanja članova grupe. Nazivamo ih grupnim ili društvenim normama, a njihovo je poznavanje važno za svakog člana zajednice, jer omogućava uspješno svakodnevno funkcioniranje pojedinca u društvu. Premda je najčešće riječ o nepisanim pravilima, kršenje postojećih grupnih normi može imati ozbiljne posljedice za pojedinca. U stabilnim vremenima, grupne se norme uglavnom ne mijenjaju ili je njihova promjena vrlo spora. Međutim, nesigurna ili krizna vremena (društvena nestabilnost, nasilje u zajednici, rat, post-konfliktno razdoblje) mijenjaju norme naglo, gotovo preko noći, čime je stubokom narušeno uobičajeno funkcioniranje zajednice. Zajednica se tada obično raspada i rascjepljuje na brojne grupe, koje se više ne mogu okupiti i funkcionirati kao cjelina. U takvim je uvjetima osjećaj osobne nesigurnosti i neizvjesnosti jako izražen, a vrlo čest način da se ti osjećaji prevladaju i donekle poveća predvidivost okoline jest i pojačano konformiranje s grupom, odnosno podlijeganje grupnom pritisku. Pri tome grupni pritisak ne treba shvatiti doslovno, kao stvaran pritisak neke određene grupe ljudi (premda je i takva situacija moguća). Najčešće je riječ o tome da se pojedinac ponaša onako kao misli da njegova grupa od njega to očekuje i kako vidi da se i drugi članovi grupe ponašaju. Jedna od posljedica međugrupnog sukoba u zajednicama koje su nekada funkcionirale kao multietnične jest i ta da se one ustrojavaju kao rascijepljene, slabo povezane i necjelovite tzv. podijeljene zajednice. Dimenzija podjele je pri tome najčešće etnička, a ona zahvaća sve aspekte socijalnog života i tako oblikuje cjelokupnu socijalnu dinamiku zajednice. U izlaganju će biti riječ o tome kako se u podijeljenim zajednicama manifestiraju prethodno opisani temeljni međugrupni stavovi, procesi i ponašanja, kako oni sprječavaju svakodnevno funkcioniranje zajednice i što je moguće učiniti da bi podijeljena zajednica ponovo postala funkcionalna.
|