| 520 |
|
|
|a Interkulturalizam je izvorno zamišljen kao proces i akcija u kojem nema jednostavnog davanja i primanja, u kojem bi netko bio unaprijed aktivan, a netko pasivan, manje ili više važan, već je ravnopravan u odnosu, a različit po sadržaju. On dakle tek u suodnosu, razmjeni i susretu s drugima pokazuje svoju optimističku pretpostavku o spojivosti različitosti i međusobnom približavanju kroz aktivnu interakciju. Interkulturalizam pokušava izgraditi filozofiju uvažavanja i prožimanja, socijalno-etičko-jezičnu zaštitu manjina, dodire s nedovoljno poznatim i razumijevanje za gospodarske i druge međuovisnosti. Interkulturalni odgoj i obrazovanje, odnosno interkulturalno učenje podrazumijeva puno više od jednostavnog postojanja svjesnosti o različitosti. Činjenica je, da smo svi mi različiti na ovakav ili onakav način. Interkulturalno učenje znači i multikulturalno društvo u okvirima interkulturalnog područja učenja u kojem će se kompetencije temeljiti na otvorenosti, poštivanju i prihvaćenosti. U strukturiranju nacionalnog kurikuluma multukulturalno okružje predstavlja jednu od temeljnih odrednica. Definiranje bitnih kurikularnih sastavnica zavist će i od interkulturalnih predispozicija učenika (pravo na različitost, pridonos ostvarivanju jednakih mogućnosti i priprema za zajednički život u demokratskom društvu. Interkulturalni kurikulum temelji se na stečenim iskustvima učenika - znanjima, sposobnostima, vrijednostima i stavovima, a obuhvaća više komplementarnih dimenzija: kulturalnu (sposobnost interkulturalne komunikacije na lokalnom, nacionalnom i internacionalnom nivou), društvenu (suodnos u procesu poštivanja ljudskih prava, individualne i društvene odgovornosti i socijalne pravde - funkcije obitelji, poticanje suradnje, sudjelovanje u javnom životu), gospodarsku (osposobljavanje učenika za različite radne uloge i odgovornu potrošnju) i okolinsku (priprema za donošenje strateških odluka prema održivom razvoju). Kurikularni pristup pretpostavlja proces podložan stalnim promjenama u suglasju s postmodernom orijentacijom otvorenog odgoja, gdje škola prestaje biti samo mjesto stjecanja interkulturalnih spoznaja, već kontinuiranog "učenja" (su)života, suradnje, tolerancije, ravnopravnosti, u kojem neposredno sudjeluju učenici, učitelji, roditelji i okružje. Interkulturalni kurikulum stoga valja koncipirati prema boljem upoznavanju sebe, potom drugih, otkrivanju sličnosti i razlika, sagledavnju predrasuda i nakon toga suradnjom, ostvarivanju zajedničkih ciljeva.
|