"Kulturne scenografije": tijelo i odijelo

U uspostavljanju čovjeka kao "racionalne životinje" trijumf razuma nad tjelesnošću bio je gotovo opipljiv. No već i kartezijanska tradicija prepoznaje da je lakše spoznati um nego vlastito tijelo, naslućujući složenost participiranja djelatnog tijela u međudjelovanju sa svijetom. Ono sudje...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:315620/Details
Matična publikacija: 16. Dani Frane Petrića
Zagreb : Hrvatsko filozofsko društvo, 2007
Glavni autor: Zagorac, Ivana (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 02999naa a2200217uu 4500
008 131111s2007 xx 1 hrv|d
035 |a (CROSBI)347442 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |a Zagorac, Ivana 
245 1 0 |a "Kulturne scenografije": tijelo i odijelo /  |c Zagorac, Ivana. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a "Cultural Set Designs": Body and Suit 
300 |a 134-136  |f str. 
520 |a U uspostavljanju čovjeka kao "racionalne životinje" trijumf razuma nad tjelesnošću bio je gotovo opipljiv. No već i kartezijanska tradicija prepoznaje da je lakše spoznati um nego vlastito tijelo, naslućujući složenost participiranja djelatnog tijela u međudjelovanju sa svijetom. Ono sudjeluje u stvaranju autentično ljudskog – simboličkog jezika ; ono je simboličko jednako kao i fizičko, kulturno jednako kao i prirodno. U susretu prirodnog i kulturnog, unutarnjeg i vanjskog, neposrednog i simboličkog, tijelo "mora sebi stvoriti oruđe i oko sebe stvoriti svijet kulture" (Merleau-Ponty). Naše stoljeće tomu je dalo poseban doprinos. Od proizvoditelja do proizvoda, tijelo postaje objekt manipulacije kojim je moguće odašiljati signale i ući u prostor simbolike. Tjelesnost se pretvara u projekt i oblik fizičkog kapitala, postaje alat za performans, a prateća scenografija počinje živjeti svoj život. Odijevanje i ukrašavanje tijela promatra se kao aktivan proces konstruiranja i prezentiranja našeg tjelesnog identiteta koji je sve manje naš vlastiti. "Život" tijela prikazan je kroz tehničko aranžiranje odjeće, ukrašavanje tijela i kontroliranje pokreta. Odjeća, "stroj za komunikaciju" (Eco), nameće izvanjsko držanje, presudno za uspjeh na tržištu. Dvadeseto stoljeće uvelo nas je u kovitlac imperativa samoprezentacije, marketinga i industrije privlačnosti, čitav se svijet kreće u ritmu promjene stylinga i godišnje izmjene boja i dezena. "Ružnoća se slabo prodaje", poznati je Loewyjev slogan. Usko povezana sa socijalnim strujanjima, neodvojiva od društvenog konteksta, u bliskom odnosu spram tehnoloških i industrijskih promjena, moda predstavlja više od intelektualnog hobija pojedinih estetičara i povjesničara umjetnosti. Ovaj rad tako će se u najvećoj mjeri usmjeriti na tematiziranje mode, pri čemu se ona sagledava kao društvena i gospodarska pojava vremena, kao pokazatelj određenog "ukusa epohe" (Dorfles) – moda kao Zeitgeist, kao komprimiran izraz kulturnih zbivanja, moda kao ogledalo našeg vremena. 
536 |a Projekt MZOS  |f 130-1300990-1085 
546 |a HRV 
690 |a 6.01 
693 |a filozofija mode, tijelo, kultura  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a Philosophy of fashion, body, culture  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |a Čovjek i kultura (23-26. 9. 2007. ; Cres, Zagreb)  |t 16. Dani Frane Petrića  |d Zagreb : Hrvatsko filozofsko društvo, 2007  |n Martinović, Ivica ; Zagorac, Ivana  |z 978-953-164-112-9  |g str. 134-136 
942 |c RZB  |u 1  |v Nista  |z Znanstveni - Predavanje - Sazetak 
999 |c 315620  |d 315618