Filmski zvuk: govor, šum i glazba

Filmski je zvuk svaki čujni zvuk (govor, glazba ili šum) koji je funkcionalno vezan uz filmsko djelo. U hrvatskim filmovima iz druge polovice 20. stoljeća ("Koncert", "Martin u oblacima", "Imam dvije mame i dva tate", "Kad čuješ zvona", "Tko pjeva zlo ne...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:316986/Details
Matična publikacija: ARS CHORALIS 2010, Prvi međunarodni umjetničko-znanstveni simpozij o zborskoj umjetnosti, pjevanju i glasu
Zagreb : Hrvatska udruga zborovođa, 2010.
Glavni autor: Vlašić Duić, Jelena (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 03196naa a2200229uu 4500
005 20131205133541.0
008 131111s2010 xx 1 hrv|d
035 |a (CROSBI)500214 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |9 413  |a Vlašić Duić, Jelena 
245 1 0 |a Filmski zvuk: govor, šum i glazba /  |c Vlašić Duić, Jelena. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Film Sound: Speech, Noise and Music 
300 |a 47-48  |f str. 
520 |a Filmski je zvuk svaki čujni zvuk (govor, glazba ili šum) koji je funkcionalno vezan uz filmsko djelo. U hrvatskim filmovima iz druge polovice 20. stoljeća ("Koncert", "Martin u oblacima", "Imam dvije mame i dva tate", "Kad čuješ zvona", "Tko pjeva zlo ne misli", "Razmeđa", "Mećava", "Izgubljeni zavičaj", "Glembajevi", "Kako je počeo rat na mom otoku" i "Blagajnica hoće ići na more") analizira se ponajprije govor kao najvažnija zvučna komponenta. Proučava se upotreba dijalekata i upotreba standarda, govorni izrazi emocija, funkcije i struktura govora te se istražuje koliko je govor u hrvatskome filmu prirodan. Govor je spoj glasa i teksta, odnosno spoj posebnih govornih i jezičnih znakova koji se istodobno realiziraju pa je teško odrediti količinu informacija što ih donose glas odnosno tekst. Pri oblikovanju govora, glumac svjesno daje prednost sad jednom, sad drugom govornom sloju. Realističnom se smatra gluma koja teži stvaranju dojma svakodnevna, pa i tipična čovjekova ponašanja, a u takvoj glumi govor mora biti prirodan. Najmanje su spontane govorne izvedbe u filmovima u kojima je gluma teatralna, stilizirana. Istraživanje je pokazalo da se najprirodnije govori u filmovima "Mećava" i "Kad čuješ zvona", a najneprirodnije u "Koncertu" i "Glembajevima". Film bira iz izvanjskog svijeta, ne može prezentirati sve, a za slušnu selekciju, tj. odabir onih zvukova koji su gledatelju važni, zaslužan je redatelj. Ako se govor i glazba slabo raspoznaju i ako nisu povezani sa središnjim zbivanjem u prizoru, poistovjećuju se sa šumom. U analiziranom korpusu analizira se funkcija upravo takve uporabe šuma. Filmski teoretičari glazbu tretiraju kao oblik komunikacije, pa često ističu da funkcionira poput govora. U hijerarhiji filmskih zvukova glazba je na trećem mjestu (nakon govora i šuma) jer ne doprinosi prirodnosti, izvanprizorna je i nije činjenica svakodnevnoga života, uostalom, filmski je likovi ne čuju. Ima, međutim, primjera u kojima se spomenuta hijerarhija narušava, npr: sugovornici ostaju bez riječi, a emocije se izražavaju glazbom. Glazba tada preuzima funkciju govora. 
536 |a Projekt MZOS  |f 130-0000000-0874 
546 |a HRV 
690 |a 6.03 
693 |a filmski zvuk, govor, govorna prirodnost, glazba, šum  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a film sound, speech, speech naturalesness, music, noise  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |a ARS CHORALIS 2010 (8-10. travnja 2010. ; Zagreb, Hrvatska)  |t ARS CHORALIS 2010, Prvi međunarodni umjetničko-znanstveni simpozij o zborskoj umjetnosti, pjevanju i glasu  |d Zagreb : Hrvatska udruga zborovođa, 2010.  |n Starc, Branko  |g str. 47-48 
942 |c RZB  |u 2  |v DomRecenzija  |z Znanstveni - Predavanje - Sazetak  |t 1.12 
999 |c 316986  |d 316984