Jean-Baptiste Feuvrier (1842-1926): cetinjski korespondent Baltazara Bogišića
Baltazar Bogišić je stigao na Cetinje na poziv knjaza Nikole Petrovića Njegoša početkom travnja 1873. godine raditi na „Zakoniku za Crnu Goru“ i konačno formalno otišao sa Cetinja kada je knjaz prihvatio njegovu ostavku na mjesto ministra pravde 22. veljače 1899. godine. Bilo je to nakon punih četvr...
| Permalink: | http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:317705/Details |
|---|---|
| Matična publikacija: |
Bogišić i kultura sjećanja : zbornik radova znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem održanog u prigodi stote godišnjice smrti Balda Bogišića Zagreb : Pravni fakultet ; Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, 2011. |
| Glavni autor: | Roksandić, Drago (-) |
| Vrsta građe: | Članak |
| Jezik: | hrv |
| LEADER | 04487naa a2200229uu 4500 | ||
|---|---|---|---|
| 008 | 131111s2011 xx 1 hrv|d | ||
| 035 | |a (CROSBI)558666 | ||
| 040 | |a HR-ZaFF |b hrv |c HR-ZaFF |e ppiak | ||
| 100 | 1 | |9 871 |a Roksandić, Drago | |
| 245 | 1 | 0 | |a Jean-Baptiste Feuvrier (1842-1926): cetinjski korespondent Baltazara Bogišića / |c Roksandić, Drago. |
| 246 | 3 | |i Naslov na engleskom: |a Jean-Baptiste Feuvrier (1842-1926): Baltazar Bogišić's correspondent from Cetinje | |
| 300 | |a 254-299 |f str. | ||
| 500 | |a Ovo je prvi cjelovitiji članak o Jean-Baptiste Feuvrieru uopće, a nastao je na temelju arhivskih i bibliotečkih istraživanja u Zagrebu i Parizu te povezivanjem vrlo njegovih međusobno različitih interesa i poslova. Prvi put su objavljena i sačuvana njegova pisma Bogišiću, koja datiraju do pred Bogišićevu smrt. | ||
| 520 | |a Baltazar Bogišić je stigao na Cetinje na poziv knjaza Nikole Petrovića Njegoša početkom travnja 1873. godine raditi na „Zakoniku za Crnu Goru“ i konačno formalno otišao sa Cetinja kada je knjaz prihvatio njegovu ostavku na mjesto ministra pravde 22. veljače 1899. godine. Bilo je to nakon punih četvrt stoljeća i to u Bogišićevoj šezdeset i petoj godini života. Bio je jedan od brojnih Južnih Slavena, ali i drugih ljudi različita podrijetla koji su u razdoblju koje je prethodilo međunarodnome priznanju Crne Gore kao države na Berlinskom kongresu 1878. godine i koje je završilo s njezinim porazom u Prvome svjetskom ratu sa Crnom Gorom bili blisko vezani. Bili su to ljudi koji su s različitim poticajima, na različite načine, u različitu trajanju i posebno s različitim učincima svjedočili i/ili sudjelovali u sve ubrzanijem pretvaranju tradicionalne pa i arhaične Crne Gore u modernu državu. Baltazaru Bogišiću pripada među njima posebno uočljivo mjesto. Vrlo mnogo je napisano s time u vezi i ne ulazeći u raspravu o tome što bi se dalje moglo činiti, namjera mi je ovim radom doprinijeti pouzdanijem uvidu u odnose Baltazara Bogišića i Crnogoraca i to s jednoga posebnog stajališta, neupitno važnog za složeniji pristup tim odnosima u cjelini. U razdoblju od 1873. do 1899. godine Bogišić je osobno razmjerno rijetko boravio u Crnoj Gori. Rad na crnogorskome zakonodavstvu, kako ga je on shvaćao, vodio ga je na razne strane. Postavlja se pitanje kako je on komunicirao s ljudima različita statusa u Crnoj Gori, od najviših do najnižih razina, kada ga tamo nije bilo, a kada mu je komunikacija bila radno nužna. Uvid u popis sačuvanih Bogišićevih prepiski koje su pohranjenje u Bogišićevoj zbirci u Cavtatu bio je za mene s time u vezi veliko iznenađenje: Prvo, vrlo je malo registriranih cetinjskih korespondenata i drugo, vrlo je malo njihovih pisama. Još je veće iznenađenje bila spoznaja da daleko najviše sačuvanih pisama, 47 prema izvornoj evidenciji, potječe od francuskoga vojnog liječnika Jean-Baptistea Feuvriera (1842. – 1926.), s kojim se Bogišić očito upoznao prije 1875., najvjerojatnije već 1873. godine i s kojim je ostao u vezi do kraja svog života. Nakon njihovih crnogorskih susreta i druženja Bogišić i Feuvrier su se rjeđe viđali sve do posljednjih godina Bogišićeva života, ali su na različite načine bili jedan s drugim u vezi i to očito ljudski bliskoj, povjerljivoj vezi, koliko je to u slučaju jednoga i drugoga neženje i 'samotnjaka' uopće bilo moguće. Iako je manji dio Feuvrierovih pisama Bogišiću upućen iz Crne Gore i Boke kotorske, više ih je koja se sadržajno odnose na crnogorske motive | ||
| 536 | |a Projekt MZOS |f 130-1300855-0860 | ||
| 546 | |a HRV | ||
| 690 | |a 6.04 | ||
| 693 | |a Baltazar Bogišić, Jean-Baptiste Feuvrier (1842-1926), Cetinje, Crna Gora, prepiska |l hrv |2 crosbi | ||
| 693 | |a Baltazar Bogišić, Jean-Baptiste Feuvrier (1842-1926), Cetinje, Montenegro, correspondance |l eng |2 crosbi | ||
| 773 | 0 | |a Znanstveni skup s mneđunarodnim sudjelovanjem "Bogišić i kultura sjećanja" (05.-07.11.2008. ; Zagreb - Konavle, Hrvatska) |t Bogišić i kultura sjećanja : zbornik radova znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem održanog u prigodi stote godišnjice smrti Balda Bogišića |d Zagreb : Pravni fakultet ; Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, 2011. |n Kregar, Josip ; Bogišić, Vlaho ; Čepulo, Dalibor ; Miladin, Petar ; Ravlić, Slaven ; Hameršak, Filip |z 978-953-270-053-4 |g str. 254-299 | |
| 942 | |c RZB |u 2 |v Recenzija |z Znanstveni - Predavanje - CijeliRad |t 1.08 | ||
| 999 | |c 317705 |d 317703 | ||