Ideja rekonstrukcije u Europi nakon 1989.: problemi i izazovi

Pojam rekonstrukcije relativno je nov i može se držati proizvodom kulture konzerviranja i restauriranja u posljednja dva stoljeća u Europi. Po svojem prefiksu (kao kod pojma restauriranje, pa i kod tuđica rekompozicija i repristinacija) on upućuje na pokušaj vraćanja na stanje stvari kakvo je bilo p...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:317968/Details
Glavni autor: Špikić, Marko (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 02990naa a2200217uu 4500
008 131111s2012 xx 1 hrv|d
035 |a (CROSBI)593955 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |a Špikić, Marko 
245 1 0 |a Ideja rekonstrukcije u Europi nakon 1989.: problemi i izazovi /  |c Špikić, Marko. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a The idea of reconstruction in Europe after 1989: problems and challenges 
300 |f str. 
520 |a Pojam rekonstrukcije relativno je nov i može se držati proizvodom kulture konzerviranja i restauriranja u posljednja dva stoljeća u Europi. Po svojem prefiksu (kao kod pojma restauriranje, pa i kod tuđica rekompozicija i repristinacija) on upućuje na pokušaj vraćanja na stanje stvari kakvo je bilo prije veće ili velike, najčešće traumatične, promjene koja je dovela do gubitka predmeta ili skupine predmeta. Iako se pojam pojavljuje u tekstovima pisaca o konzerviranju 19. stoljeća (V. Hugo, E.-E. Viollet-le-Duc, C. Boito, Wiederherstellung u njemačkim raspravama početkom 20. stoljeća), razumijevanje mu se oblikovalo naročito nakon ratnih razaranja spomenika i spomeničkih cjelina tijekom protekloga stoljeća. Aktualiziran je kadgod je bilo riječi o povratku na mjesto traumatičnih zbivanja, propitivanju identiteta i koncepta kolektivnog pamćenja. Princip rekonstrukcije je nakon 1918. i 1945. godine te nakon pada Berlinskoga zida ponovo ušao u žarište teorije i prakse očuvanja kulturne baštine, ne samo kao metodološko pomagalo u izvršenju praktičnog projekta uskrsnuća izgubljenog spomenika već i kao izazov konzervatorskoj teoriji koja evoluira od renesansnih vremena. Na različitim razinama demokratizacije tranzicijskih društava koji se bave liječenjem trauma stečenih u 20. stoljeću ili se uz pomoć oživljenih spomenika krijepe i stavljaju na kartu svijeta, o tom se principu raspravlja među svim relevantnim čimbenicima tek emancipiranih društava. Zahvaljujući revalorizaciji pojma – pa i zbog zanimanja političkih, vjerskih i poduzetničkih krugova – u europskim se zemljama trenutno vode žive debate (naročito u ujedinjenoj Njemačkoj), bitke stručnjaka i političkih elita (u Rusiji) a te se instancije istodobno usklađuju (primjer baltičkih zemalja) ili se povijesna iskustva rušenja i rekonstruiranja preispituju kao pouke za naše doba (kao u Poljskoj i Italiji). U izlaganju se spominju temeljne točke, protagonisti i tekstovi iz aktualne rasprave o pojmu rekonstrukcije u Europi, potičući raspravu o značenju i opsegu pojma rekonstruiranja u Hrvatskoj. 
536 |a Projekt MZOS  |f 130-1301080-1075 
546 |a HRV 
690 |a 6.05 
693 |a rekonstruiranje, Europa nakon 1989, metodologija konzerviranja  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a reconstruction, Europe after 1989, methodology of conservation  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |a Dijalozi s baštinom (18.04.2012. ; Rijeka) 
942 |c RZB  |u 1  |v Nista  |z Strucni - Predavanje - Nista 
999 |c 317968  |d 317966