Ortoepska prilagodba španjolskih imena u hrvatskom jeziku

U radu će biti predstavljena ortoepska prilagodba španjolskih vlastitih imena u hrvatskome jeziku. Strano ime, iako gost u domaćem jeziku, ne ponaša se poput drugih posuđenica koje su opće imenice. S jedne strane, ono označava identitet imenovane osobe, a s druge strane, zbog obilježja jezika iz koj...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:335864/Details
Matična publikacija: HDPL
978-953-7963-27-9
Glavni autori: Bašić, Iva (-), Grković, Daša (Author), Sokolić, Nikolina
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 02733naa a2200277ui 4500
003 HR-ZaFF
005 20180112185445.0
008 160914s2015 xx 1 hrv|d
999 |c 335864  |d 335861 
035 |a (CROSBI)758937 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
041 |a hrv 
100 1 |a Bašić, Iva  |9 949 
245 1 0 |a Ortoepska prilagodba španjolskih imena u hrvatskom jeziku /  |c Pavić, Iva ; Grković, Daša ; Sokolić, Nikolina. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Orthoepic adaptation of Spanish names in Croatian language 
300 |a 571-582  |f str. 
520 |a U radu će biti predstavljena ortoepska prilagodba španjolskih vlastitih imena u hrvatskome jeziku. Strano ime, iako gost u domaćem jeziku, ne ponaša se poput drugih posuđenica koje su opće imenice. S jedne strane, ono označava identitet imenovane osobe, a s druge strane, zbog obilježja jezika iz kojeg dolazi, govori nam o pripadnosti imenovanog određenoj društvenoj skupini koja se tim jezikom koristi (Ivas 2003). Upravo iz toga razloga, kompromisna prilagodba u obliku potpune fonološke (glasovne) prilagodbe te zadržavanja izvornog mjesta naglaska doima se kao optimalno rješenje. Osobito su zanimljive fonološke razlike konsonantskih i vokalskih sustava hrvatskog (Landau, Lončarić, Horga i Škarić 1995) i španjolskog (Martínez-Celdrán, Fernández-Planas i Carrera-Sabaté 2003) te razlike između odnosa grafema i fonema u jezicima. Uzrok većine pogrešno pročitanih ili bolje rečeno loše prilagođenih stranih imena leži u utjecaju grafije na sam izgovor. Tako se primjerice prezime Villa treba čitati kao [biʎa], a ne [iʎa] ; ime Miguel kao [migel], a ne [miguel], kako se kod nas uvriježilo. Osim manjkave glasovne prilagodbe ponekad dolazi i do pomicanja mjesta naglaska. Prema Španjolskoj kraljevskoj akademiji (http://www.rae.es/ 16. travnja 2014.) u španjolskome postoje dva pravila kojima se određuje naglašeni slog unutar riječi, npr. kod vlastitog imena Daniel mjesto naglaska nije na prvome ['daniel], nego na zadnjem slogu [dan'iel]. Kako bi se strano ime što bolje prilagodilo domaćem jeziku, valja se u što manjoj mjeri oslanjati na grafiju te poznavati osnove pravopisa i fonološki sustav jezika iz kojega ime dolazi. 
536 |a Projekt MZOS  |f projekt 
546 |a HRV 
690 |a 6.03 
693 |a španjolski; hrvatski; izgovor; ortoepska prilagodba; strano ime  |2 crosbi 
693 |a Spanish; Croatian; pronunciation; orthoepic adaptation; foreign name  |2 crosbi 
700 1 |a Grković, Daša  |4 aut  |9 861 
700 1 |a Sokolić, Nikolina  |4 aut  |9 1070 
773 0 |t HDPL  |d Zagreb : Srednja Europa, 2015  |z 978-953-7963-27-9  |g str. 571-582 
942 |c RZB  |v Recenzija  |u 2  |z Znanstveni - Poster