Nicolai Restis Ragusini ad Franciscum Barbarum epistula (a. 1451)

Jedno od pisama koja su hrvatski autori upućivali slavnim humanistima jest ono dubrovačkog plemića Nikole Restija, upućeno 11. siječnja 1451. istaknutom mletačkom političaru i humanistu Francescu Barbaru (1390-1454). Pismo je sačuvano u dva rukopisa (San Daniele del Friuli, Biblioteca Guarneriana 28...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:335982/Details
Matična publikacija: Classical heritage from the epigraphic to the digital : Academia Ragusina 2009 and 2011
9789532841114
Glavni autor: Jovanović, Neven, filolog (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: lat
LEADER 02563naa a22001817i 4500
005 20150112161237.0
008 150112s2014 hr |||||||||||||| ||lat|d
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
041 |a lat  |b hrv 
100 1 |9 462  |a Jovanović, Neven,   |c filolog 
245 1 0 |a Nicolai Restis Ragusini ad Franciscum Barbarum epistula (a. 1451) /   |c Neven Jovanović. 
246 |a Pismo Dubrovčanina Nikole Restija Francescu Barbaru (1451)  |i hrv 
300 |a 169-180  |f str.  
520 |a Jedno od pisama koja su hrvatski autori upućivali slavnim humanistima jest ono dubrovačkog plemića Nikole Restija, upućeno 11. siječnja 1451. istaknutom mletačkom političaru i humanistu Francescu Barbaru (1390-1454). Pismo je sačuvano u dva rukopisa (San Daniele del Friuli, Biblioteca Guarneriana 28 i BAV, Vat. lat. 5220), a objavio ga je Angelo Maria Quirini u svojoj zbirci Barbarovih pisama (1743). Nikola Resti (oko 1418-1454), studirao je pravo u Padovi 1439; po povratku u Dubrovnik bavio se trgovinom, izvozeći s Balkana platno u Veneciju (poslovni mu je partner bio Vuk Bobaljević). U pismu Resti javlja Barbaru kako ga je hvalio kod Janka Hunjadija i Đurđa Brankovića; saznajemo da je Dubrovčanin svojedobno (vjerojatno oko 1442) čitao zapise o Barbarovoj obrani Brescije (Commentarioli Brixienses). Resti moli od Barbara pismo kojim bi se mogao pohvaliti kod sugrađana, i moli pomoć u pribavljanju primjeraka De re uxoria i spomenutih Commentarioli Brixienses, najvjerojatnije posredstvom Francescova sina, Zaccarije Barbara. Povijesni kontekst pokazuje da je pismo prvaku mletačkog senata moglo imati i izvjesnu političku dimenziju: u to vrijeme Đurađ Branković i Stjepan Tomašević saveznici su Dubrovnika u sukobu s Stjepanom Vukčićem Kosačom. Stilski i retorički, pismo je kompetentan primjer nagovora (suasorium) kojim mlađi traži uslugu starijega i uglednijeg. Pojedine neobičnije Restijeve latinske izraze nalazimo i kod drugih pisaca (de Diversi, Petar Kružić, Petrarca). Izostanak antičkih primjera, grecizama i rjeđih latinizama objašnjavamo ne toliko Restijevom neukošću, koliko manjkom vremena za studia humanitatis. U prilogu donosimo tekst pisma prema Quirinijevu izdanju i Restiju upućene epigrame Lorenza Regina, dubrovačkog kancelara od 1449. do 1471. (prema Rešetarovu izdanju). 
546 |a Latinski jezik.  
773 |t Classical heritage from the epigraphic to the digital : Academia Ragusina 2009 and 2011  |d Zagreb : Ex libris, 2014.  |z  9789532841114  |g Str. 169-180 
942 |c RZB  |t 1.08  |u 2 
999 |c 335982  |d 335979