|
|
|
|
| LEADER |
28414cam a2200781 i 4500 |
| 001 |
NSK01000226293 |
| 003 |
HR-ZaNSK |
| 005 |
20070917172329.0 |
| 008 |
981209s1996 ci a m 000 0 hrv |
| 035 |
|
|
|9 (HR-ZaNSK)226534
|
| 035 |
|
|
|9 (HR-ZaNSK)981209003
|
| 035 |
|
|
|a (HR-ZaNSK)000226293
|
| 040 |
|
|
|a HR-ZaNSK
|b hrv
|c HR-ZaNSK
|e ppiak
|
| 041 |
0 |
|
|a hrv
|
| 044 |
|
|
|a ci
|c hr
|
| 080 |
|
|
|a 549.67.02
|
| 100 |
1 |
|
|a Tibljaš, Darko
|
| 245 |
1 |
0 |
|a Zeoliti i drugi produkti alternacijskih procesa u oligocenskim i donjomiocenskim piroklastitima na širem području Macelja :
|b doktorska disertacija /
|c Darko Tibljaš.
|
| 260 |
|
|
|a Zagreb :
|b D. Tibljaš,
|c 1996
|e ([s. l. :
|f s. n.])
|
| 300 |
|
|
|a 167 str. :
|b table, graf. prikazi, ilustr. u bojama ;
|c 30 cm.
|
| 500 |
|
|
|a Mentor: Stjepan Šćavničar; Komisija za ocjenu: Vladimir Majer, Stjepan Šćavničar, Esad Porhić; Komisija za obranu: Vladimir Majer, Stjepan Šćavničar, Esad Prohić; datum obrane: 04.04.1996
|
| 502 |
|
|
|a Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, 1996
|
| 504 |
|
|
|a Bibliografija: str. 155-163
|
| 504 |
|
|
|a Summary
|
| 520 |
|
|
|a Sažetak: U okviru ove doktorske disertacije provedena su minerološka istraživanja piroklastičkih stijena čiji se izdanci pojavljuju u sjeverozapadnom dijelu Hrvatskog zagorja u širem području Maceljske gore ( slike 2, 3, 4 i 7). Dijelu piroklastita je na OGK list Rogatec(Aničić i Juriša, 1984 i 1985), s koje su uzeti osnovni podaci o rasprostranjenosti piroklastita, pripisana gornjooligocenska do donjomiocenska starost, ali pri izradi te karte korištena je kronostratigrafska podjela za mediteransko područje koja se razlikuje od one za središnji Paratethys kojem pripadaju istraživane naslage. Po podjeli za Paratethys takva kojem prirpadaju istraživane naslage. Po podjeli za Paratethys takva starost bi odgovarala egeru tj. donjem miocenu.
|
| 520 |
|
|
|a Vulkanska aktivnost koja je rezultirala nastankom tih piroklasita te kalcijskoalkalijskih efuziva različitog sastava vezana je uz sisteme rasjeda, koji prema Šimuniću i Pamiću (1993) i Altherru et al. (1995) predstavljaju najistočniji dio Periadriatskog lineamenta. Piroklastične stijene ne tvore debele pakete naslaga nego dolaze u više nivoa unutar sedimenata, koji su sačuvani unutar izdužene sinklinale koja postupno tone prema istoku (Šimunić et al., 1995). Tako je Braun (1990) izdvojio "stariji piroklastični horizont" i "mlađi piroklastični nivo", koji bi prema Šimuniću et al. (1995) imali energetsku odnosno ottnanšku starost. Najljpši i najbrojniji izdanci egerskih piroklastita mogu se pronaći na potezu od Donjeg Jesenja prema Cerju Jesenjskom. Egerski piroklastiti utvrđeni su i u području Jamna te u okolici Hromca blizu granice s Slovenijom.
|
| 520 |
|
|
|a Ottnanški piroklastiti pojavljuju se u jezgri sinklinale na području Vrbna, Šepurina i Lapornice. Piroklastične stijene zastupljene su različitim varijetetima tufova i tufita. Tako se mogu razlikovati tufovi s različitim udjelima vitroklasta, kristaloklasta i likoklasta, dok su kod tufita prisutni varijeteti s različitim udjelima piroklasta, epiklasta te ostalog detritičkog, organogenog i kemogenog materijala. U piroklasitima utvrđene su metodom difrakcije roetgenskih zraka na praškastom uzorku različite mineralne parageneze (tabela 4). Mineralne parageneze ottnanoških piroklatita sadrže slijedeće minerale koji su produkti alternacije vulkanskog materijala: zeolit iz skupine heulandita, smektit, opal-CT i kalijski feldspat. Parageneze u egerskim naslagama se razlikuju prema mjestu uzorkovanja, odnosno prema položaju u stupu sedimenata.
|
| 520 |
|
|
|a Najmlađi egerski piroklastiti uzrokovani u gornjem dijelu kamenolomu kraj Donjeg Jesenja sadrže zeolit iz skupine heulandita, opal-CT ili opal-C, smektit, seladonit i ponekad sporedni merdenit i kalijski feldspat. Parageneze u donjem dijelu kamenoloma, dakle u starijim naslagama, razlikuju se po odsutnosti seladonita te po tome što umjesto opala dolazei kvarc. U području između Donjeg i Gornjeg Jesenja javljaju se piroklastiti koji najvjerojatnije predstavljaju prijelaz u više temperiranu zonu i u kojima su utvrđeni uzorci s heulanditom i mordenitom kao bitnim sastojcima, te uzorci u kojima je mordenit jedini zeolit. U uzorcima iz okolice Cerja Jesenjskog mogu se razlikovati dvije parageneze autigenih minerala; prva s mordenitom, kvarcom i smektitom.
|
| 520 |
|
|
|a Analcim se zajedno s kvarcom i smektitom javlja i u piroklastitima egerske strosti koji se pojavljuju sjeverno od Ravne gore u području Jamna. Z ate uzorke karakteristično je da kalcit potiskuje sve starije minerale. Egerski tufovi javljaju se i kod Hromca i u njima se kao autigeni minerali javljaju heulandit, kalijski feldspat, smektit i kvarc. Stijene u okolici Huma na Sutli koje bi prema OGK M 1:100.000 list Rogatec (Ančić i Juriša, 1984) trebale odgovarati hromečkim tufovima odlikuju se bitno drugačijom mineralnom paragenezom (kvarc, kaolinit, 10A filosolikat) koja je ustanovljena i u margečanskim tufovima trijaske starosti. Zeoliti iz skupine heulandita su najzastupljeniji zeoliti u piroklastitima Hrvatskog zagorja.
|
| 520 |
|
|
|a Na SEM snimkama (slike 8-11) i u mikroskopskim preparatima (slike 12 i 13) vidljivo je da su pločasti kristaliti heulandita nastali alteracijom čestica vulkanskog stakla. Kemijske analize načinjene na elektronskoj mikorsondi (tabela 7) pokazale su da svi analizirani zeoliti iz ive skupine imaju omjer Si/Al veći od 4 (slika14), te da se prema izmjenjivim kationima mogu podijeliti u tri skupine (slika 15). Prvu sačinjavaju heulanditi iz hromečkih tufova s kalcijem kao dominantnim kationom, drugu s natrijem kao dominantnim kationom čine uzorci iz dubljih nivoa jesenjskog kamenoloma, dok u treću ulaze heulanditi u kojima ima nešto više kalcija nego kalija, a to su oni iz ottnanških piroklasita te oni iz egerskih tufova koji su danas na površini.
|
| 520 |
|
|
|a U skladu s ovakvim kemijskim sastavom je i termička stabilnost tih zeolita (Alietti, 1972); oni iz prve i treće skupine ponašaju se kao heuladiti 2, dok su oni iz druge tipični klinoptiloliti. Analcim je također produkt alteracije vulkanskog stakla što se može zaključiti na temelju pseudomorfoza po česticama vulkanskog stakla vidljivih u mikroskopkim preparatima (slika 17). Iako je analcim vjerojatno nastao potiskivanjem zeolita-prethodnika nigdje nisu uočeni relikti ili oblici tih prethodnika. Na temelju dimenzija jediničnih ćelija i kemijskih analiza vidljivo je da su analcimi "kiseli", omjer Si/Al kod svih je veći od 2,5 (tabela 10). Mordenit je izgleda čest akcesoran sastojak ovih tufova, a ima, kao što je već rečeno, i uzoraka u kojima je jedan od glavnih sastojaka.
|
| 520 |
|
|
|a Na SEM snimcima mogu se uočiti vlaknasti mordeniti koji dolaze povrh pločastih kristalića heulandita (slika 20). Seladonit je jedan od bitnih sastojaka jesenjih tufova. Koncentriran je u pločastim "česticama" koje se orjentiraju paralelno slojevitosti, a dolaze u proslojcima u kojima su česti i krupniji klasti smeđe do crne boje veličine par cm koji se sastoje od lutitnog materijala. U mikroskopskim preparatima takvi proslojci se vide kao žilice debljine oko 0,1 mm ispunjene zelenim listićavim mineralom (slika 21). Tada je vidljiv pleokroizam i žive interferencijske boje drugog reda. Opažen je i po obodima šupljinama u stijeni, gdje se javlja u obliku letvice dimenzija 0,1x0,25x10[mikro]m, koje se lijepo vide na SEM snimkama (slike 22-24). Vjerojatno se javlja i kao ovoj devitrificiranih čestica vulkanskog stakla.
|
| 520 |
|
|
|a Determiniran je na temelju difraktorgrama praha, iz kojeg je bilo vidljivo da je riječ o 10A filodilikatu s d060[1,510A u kojem je oktaedrijski sloj bogat željezom. Rezultati kemijske analize (tabela 11) načinjene na materijalu iz jedne lamine pokazali su da se sastav tog seladonita, zbog relativno niskog sadržaja magnezija te manjka kalija ne podudara u potpunosti s teoretskim sastavom seladonita nego je prijelazan prema ostalim filosilikatima (slika 46). Autigeni kalijski feldspati (slika 26) odlikuju se neuiređenom raspodjelom Si i Al u kristalnoj rešetki.
|
| 520 |
|
|
|a Račun dimenzija jediničnih ćelija pokazao je da većina analiziranih kalijskih feldspata ima anomalne dimenzije jediničnih ćelija, tj. brid A određen računom odstupao je znatno od vrijednosti dobivene iz veličina B i C bridova ćelije pomoću dijagrama Wrighta i Stewarta (1968) (tabela 14 i slika 29). Iz literature je poznato da su takve anomalne ćelije karakteristične za autigene feldspate nastale alternacijom vulkanskog materijala u kojimabor zamjenjuje dio aluminija u tetraedarskim položajima, što bi moglo ukazivati na eventualnu prisutnost bora u analiziranim autigenim feldspatima. Na žalost zbog malih dimenzija autigenih feldspata načinjen je vrlo mali broj kemijskih analiza, a one koje su načinjene ne potvrđuju takvu pretpostavku.
|
| 520 |
|
|
|a Kemijske analize pak ukazuju na povećani sadržaj silicija, naime u kemijskim formulama preračunatim na osam kisika broj Si je veći od 3 (tabela 13). U istarživanim stijenema vrlo česti alteracijski produkti su i dioktaedrijski smektiti koji dolaze u lutitnim sedimentima ili u sitnozrnatoj osnovi krupnije zrnatih sedimenata. Kemijske analize (table 19 i 15) načinjene na XRF-u nisu zbog mineralnih primjesa mogle dati odgovor da li je riječ o montmorillonitu ili beidellitu. Na nekoliko uzoraka provedeno je ispitivanje sadržaja illitnih slojeva u smektitima. Iz rezultata je bilo vidljivo da su osim čistih smektita u istraživanim stijenema prisutne i miješanoslojne gline, a ta bi istraživanja trebalo eventualno provesti na većem broju uzoraka. Pri alternaciji vulkanskog stakla u smektite ili zeolite oslobađa se suvišak SiO2.
|
| 520 |
|
|
|a On je u stijenema prisutan ili kao opal-CT, različitog stupnja uređenosti koja se očituje u padu d101 s porastom reda, ili kao kvarc. Uređivanje strukture opala te njegov prijelaz u kvarc posljedica su porasta temperature kojoj je sediment bio podvrgnut. Kemijske analize za potrebe ove disertacije načinjene su na novom roentgenskom fluorescentnom spektru koji je instaliran u Mineraloško-petrogrfskom zavodu. Budući da je riječ o novom instrumentu prethodno je bilo potrebno načiniti kalibraciju instrumenata i to posebno za analizu glavnih sastojaka postupkom opisanim u British Standardu 1902 (1985), a posebno za analizu mikroelemenata (Nisbet et al., 1979). Kemijske analize piroklastita načinjene su s namjerom da se ustanovi kakav je bio ishodišni materijal koji je pretrpio alteraciju.
|
| 520 |
|
|
|a Kako je riječ o izmijenjenim stijenama o njihovom sastavu moglo se zaključivati samo na temelju sadržaja imobilnih elemenata. Početni sastav određen je pomoću diskrirminacijskih dijagrama Winchestera i Floyda (1977) (slika 41) te Yamamota et al. (1986) (slika 42). Rezultati kemijskih analiza ukazali su na raznolikost ishodišnog materijala. Iz dijagrama je bilo vidljovo da su svi uzorci u kojima su bitni produkti alteracije zeoliti iz skupine heulandita ili mordenit nastali alteracijom riolitnog do dacitnog materijala. Za razliku od toga većina uzoraka s analcimom nastala je alteracijom bazičnijeg, andrzitnog materijala, a slična je situacija i s uzorcima kod kojih je smektit bitan produkt alteracije, a ne sadrže prije spomenute zeolite s visokim sadržajem Si.
|
| 520 |
|
|
|a Na temelju prostornog rasporeda mineralnih parageneza (slika 40) i sastava ishodišnog materijala zaključeno je da je postanak alteracijskih produkata vezan uz dijagenezu tonjenja. Raznolike mineralne parageneze posljedica su prvenstveno dubine tonjenja odnosno temperature kojoj su sedimenti bili izloženi. Prisutne mineralne parageneze odgovarale bi drugoj odnosno trećoj zoni (Ijima, 1988). U drugoj zoni kojoj pripadaju ottnanški i najmlađi egerski piroklastiti, prisutni su zeoliti iz skupine heulandita, opal-CT, smektit, seladonit i kalijski feldspat. U starijimegerskim piroklastitima nastali su minerali stabilniji na visokoj temperaturi, umjesto opala nastao je kvarc, a mordenit i analcim, koji je indikator prijelaza u treću zonu, nastaju umjesto heulandita.
|
| 520 |
|
|
|a Izgleda da je nastanak mordenita odnosno ancelima bio uvjetovan sastavom ishodišnog materijala. U stijenama izgrađenim od bazičnog materijala aktivitet SiO2 bio je vjerojatno niži nego u stijenama u kojima dolazi kiseli vulkanski materijal. Takav niži aktivitet pogodovao je nastanku analcima. U zoni s mordenitom i analcimom prisutni su i smektiti i autigeni kalijski feldspati. Prisutnost različitih zeolita iz skupine heulandita tumači se procijeđivanjem površinskih voda bogatih Ca kroz stijene s heulanditom, koji je prvotno bio natrijski. Na to ukazuje relativno visoki sadržaj Sr u stijenama s heulanditom 2. Stroncij bi mogao potjecati iz plitkomorskih pješčenjaka koji leže na tufovima i koji imaju kalcitni cement.
|
| 520 |
|
|
|a Za takve pješčenjake su inače karakteristični aragonitni cementi s visokim sadržajem Sr, a kod dijageneze aragonit prelazi u kalcit, pri čemu stroncij može dospjeti u porne vode. U okviru rada analizirane su i efuzivne stijene čiji su izdanci prisutni na istraživanom terenu s namjerom da se odredi geotektonski položaj vulkanskih stijena. Na temelju sadržaja mikroelemenata u efuzivima (dijagrami Pearcea i Canna, 1973 i Pearcea, 1982) (tabla 20, slike 49 i 50) i sastava klinopiroksena (Leterrier et al., 1982) (slike 51-53) zaključeno je da je nastanak vulkanskih stijena vezan uz subdukciju. Ova je disertacija trebala dati i osnovne podatke o ekeonomskoj vrijednosti zeolita u istraživanim piroklasitima.
|
| 520 |
|
|
|a Kvantitativna roentgenska analiza i određivanje kapaciteta ionske izmjene na pet reprezentativnih uzoraka iz jesenjskog kamenoloma (table5 i 6) pokazali su da udio heulandita u tim uzorcima ne prelazi pedesetak težinskih postotaka. Kvalitativna roentgenska analiza kojom je obuhvaćeno oko 150 uzoraka pokazala je da iako postoje i uzorci u kojima je heulandit dominantan uzorak, da su takvi uzorci rijetki te da najvjerojatnije u većini uzoraka sadržaj zeolita ne prelazi pedesetak posto. Osim toga treba naglasiti još jednu negativnu činjenicu, a to je česta i nagla vertikalna promjena sadržaja zeolita, koja je uvjetovana promjenama tipa sedimenta.
|
| 520 |
|
|
|a Velike rezerve čine istraživane naslage interesantnim, ali kvaliteta sirovine ograničava upotrebu na one slučajeve kod kojih nije potrebna visoka čistoća zeolitnog materijala, npr. za aditive mineralnih gnojiva, za filtere za pročišćavanje otpadnih voda, te za cementnu industriju, u kojoj su materijali iz kamenoloma u Donjem Jasenju prije njegovog zatvaranja bili i korišteni. Pri razmišljanju o eventualnoj eksploataciji treba voditi računa o tome da se naslage pojavljuju u naseljnom području.
|
| 520 |
|
|
|a Summary: ZEOLITES AND THE OTHER PRODUCTS OF THE ALTERATION PROCESSES IN THE OLIGOCENE AND EARLY MIOCENE PYROCLASTIC ROCKS FROM THE MACELJ AREA The scope of this doctoral thesis was mineralogical investigations of the Early Miocene pyroclastic rocks which crop out in the Macelj area in the northwestern part of Hrvatsko zagorje (fig. 2,3,4,&7). For a part of these rocks a late Oligocene to early Miocene age has been reported by Aničić & Juriša (1984 & 1985). But on their geological map sheet Rogatec, from which basic information about the extent of the pyroclastic rocks was taken, chronostratigrafic division for Mediterranean have been used. The investigated pyroclastic rocks belong to the Central Paratethys for which different chronostratigrafic division is used.
|
| 520 |
|
|
|a According to this division above mentioned age corresponds to Egerian i.e. early Miocene age. According to Šimić & Pamić (1993) and Altherr et al. (1995) volcanic activity which resulted in the formation of these pyroclatic, as well as calc-alkaline volcanic rocks of variable compositio, is connected with the easternmost segment of the Periadriatic fault system. Pyroclastic lavers thick up to 100 meters occur in several horizonts interbeded with sediments which are preserved in the elongated syncline which gradally sinks towards the east (Šimunić et al., 1995). Braun (1990) differentated "older pyroclastic horizon" and " younger pyroclastic horizon" which are according to Šimunić et al. (1995) of Egerian and Ottnangian age respectively.
|
| 520 |
|
|
|a The best and the most common outcrops of the Egerian pyroclasics can be found in the area between Donje Jasenje and Cerje Jasenjsko. The Egerian pyrocastics crop out also near Jamno and near Hromec close to the Slovenian border. The Ottnangian pyroclastics can be found bear Vrbno, and in the Šepurn and Lapornica areas. Pyroclastic rocks are represented by different varieties of tuffs and tuffites. Tuffs with various portions of vitric, crystal and lithic particles are present. Different mineral parageneses were determined in pyroclastics by X-ray powder diffraction method (table 4). In the Ottnangian rocks following alternation products of volcanic material are present: zeolite of the heulandite group, smectite, opal-CT and potassium feldspar. Parageneses of Egerian rocks depend on sampling locality i.e. position in sedimentary column.
|
| 520 |
|
|
|a The youngest Egerian pyroclastics from the top of the quarry near Donje Jesenje contains heulandite group zeolite (from now on heulandite), opal-CT or opal-C, smectite, celadonite and sometimes minor mordenite and potssium feldspar. Parageneses in the lower part of the quarry i.e. in the older rocks differentiate by absence of celadonite and by presence of quartz instead of opal.Between Donje and Gornje Jesenje pyroclastics which probably represent transition to higher tempered zone. Samples eith heulandite and mordenite as principal constituents, as well as those in which mordenite was the only zeolite present, were discovered in this area. In the samples from Cerje Jesenjsko area were distinguished two parageneses. The first with analcime, quartz and smectite (not always present), and the second with mordenite, quartz and smectite.
|
| 520 |
|
|
|a Analcime is alsopresent, together with quartz and smectite, in the Egerian pyroclastitcs which occur to the north of Ravna gora in the Jamno area. Characteristic of these rocks is that calcite replaces all the older constituents. Egerian tuffs (with heulandite, potassium feldspar, smectite and quartz) occir near Hromec as well. Rocks near hum na Sutli, which according to Aničić & Juriša (1984) correspond to Hromec tuffs, are characterized by entirely different mineral paragenesis (quartz, kaolinite, 10A phyllosilicate) which was found in Triassic tuffs from Margečan. Heulandite group zeolites are the most widespread zeolites in the pyroclastic rocks from Hrvatsko zagorje.
|
| 520 |
|
|
|a It can be seen on the SEM photomicrographs (figs. 8-11) and the photomicrographs (figs. 12 & 13) that platy heulandite crystals resulted from the alteration of volcanic glass shards. Electron microprobe analyses (tab 7) have revelated that all the analyzed members of this group have Si/Al ratio greater than 4 (fig. 14). They can be divided in three groups according to the exchangeable cation content (fig. 15). Heulandites from Hromec belong to the first group in which calcium is the dominant cation. Potassium is dominant cation in clinoptilolites from lower parts of Donje Jesenje quarry. In the heulandites from the Ottnangian pyroclastisc and from Egerian tuffs which are on the surface calcium there is a little bit more calcium than potassium.
|
| 520 |
|
|
|a Thermal stability tested according to the procedure of Alietti (1972) is in accordance to these chemical composition. Those from the first and the third group have characteriscitcs of heulandite 2, while those from the second group are typical clinoptilolites. Analcime is also the product of the alteration of the volcanic glass. This is evident from the presence of typical glass shards which are completly replaced by analcime (fig. 17). No relics or forms of precursor zeolites have been observed in spite of the fact that analcime probably crystallized from such precursor, and not directly from the original Glass. It is evident from the results of the chemical analyses and unit cell dimensions that all the analyzed analcimes have Si/Al ratio greater than 2.5 (table 10).
|
| 520 |
|
|
|a Moderate is frequent minor constituent in the tuffs, but there are also, as alredy have been mentioned, samples in which mordenite is one of the main components. Filiform mordenites draped across clinoptilolite crystals can be observed on the SEM photomicrographs (fig. 20). Celadonite, one of the main constituents in the Jesenje tuffs, is concentrated in platy particles, which are oriented parallelly to the strata boundaries. This particles occur in laminae together with bigger (up to several centimeters) brown to black clasts of lutitic material. In photomicrographs these laminae are visible as veinlets, up to 0.1 mollimeter wide, filld with green micaceous mineral (fig. 21).Pleochroism (pale green - green) and second order interference colours can be observed. It was also observed as a lining of the voids in the rock.
|
| 520 |
|
|
|a Laths (0.1 x 0.25x 10 [micro]m) are clearly visible on the SEM photomicrographs (figs. 22-24) of this linings. Thin pale green rim of devitrified glass shards is probably made of celadonite, too. Celadonite was determined on the basis of the powder pattern typical for 10A phyllosilicate with iron rich octahedral layer and observed d060[1.510A. Green material from a lamina was analyzed by electron microprobe, the results of these analyses (table 11) indicate untypical composition for celadonite, namely low contents of magnesium and potassium, transitional to the other phyllosilicates (fig. 46). Authigenic potassium feldspar (fig. 26) have disordered distribution of Si and Al. Most of the analyzed K-feldspar have anomalous unit cell dimensions.
|
| 520 |
|
|
|a Length of the edge a of the unit cell as determined from X-ray powder pattern was considerably different from the value estimated from b and c dimensions using the Wright and Stewart's (1968) diagram (table 14, fig. 29). Such anomalous unit cell dimensions distinctive for autigenic feldspars, formed by alteration of a volcanic material, with boron replacing part of the aluminium in the aluminosilicate network can indicate a possible presence of boron in the analyzed feldspars. Small number of avaliable chemical analyzses do not confirm this presumption. From the results of those analyses another peculiarty was evident, the excess of silicon. On the basis of 8 oxygen atoms number of Si atoms was greater than 3 (table 13). Dioctahedral smectitis are ubiquitous alteration products.
|
| 520 |
|
|
|a They are present in lutitic sediments, and in fine-grained groundmass of the coarse grained sediments. It was not possible to distinguish montmorillonite and beidellite on the basis of chemical analyses made by XRF method, because small amounts of other minerals were also present in the samples. The presence of mixed layer clays was established in the samples but further work on more samples is needed. Alteration of volcanic glass to smectites and zeolites resulted in the excess of silicia. The silicia is present in the rocks as opal-CT or quartz. Presence of different degrees of ordering of opal-CT is deduced from the decrease of d101. Ordering of opal and its transformation to the quartz are the result of increasing temeperature to which sediments have been subjected.
|
| 520 |
|
|
|a Chemical analyses of the rocks have been determined on a new XRF spectometer which os installed in Institute for Minerology and Petrology of the Faculty of Science. First of all calibration for the main and minor constituents were done according to procedures described in British Stanadard 1902 (1985) and Nisbet et al. (1979) respectively. Chemical analyses were performed with the aim to find out what was the composition of the altered volcanic material. Because of alteration primary composition was inferred from the content of immobile elemnats with the aid of discrimination diagrams constructed by Winchester and Floyd (1977) (fig. 41) and Yamamoto et. al. (1986) (fig. 42). Presence of different primary materials was deduced from the diagrams.
|
| 520 |
|
|
|a All the samples with haulandite group zeolite or mordenite as main alteration products origiante from rhyolitic to dacitic material. On the contrary most of the samples with analcime take rise from andesitic material, what is also true for the samples which contain abundat smectites and no high silicon zeolites. On the basic of mineral parageneses arrangement in the space (fig. 40) and original material composition it was concluded that alteration is the rasult of the burial diagenesis. Different mineral paragenesis resulted from different burial depths i.e. temperatures to which sediments have been exposed. Present mineral parageneses correspond to the second and the third zones of Iijima (1988).
|
| 520 |
|
|
|a In the second zone with Ottnangian and the latest Egerian pyroclastics heulandite group zeolites, opal-CT, smectite, celadonite and K-feldspar are present. In older Egerian rocks crystallized minerals more stable at elevated temperatures, quartz replaced opal, while mordenite and analcime, which is indicator of the transition to the third zone, replace heuladite. It seems that crystallization of mordenite and analcime was influenced by primary material composition. In the rocks made of more basic material activity of silicia was probably lower than in rocks with acid volcanic material. The lower activity was favourable for analcime crystallization. In the zone smectite and potassium feldspar are present, too.
|
| 520 |
|
|
|a Presence of the various heulandite group zeolites can be explained by percolation of descending surface waters rich in calcium through the rocks with heulandite, which was probably the sodium one. Relatively high content of Sr in rocks with heulandite 2 is indicator of that. Strontium can originate from overlaying shallow sea sandstone with calcite cement. It is known (Tucker, 1991) that such sediments are characterized by aragonite cement with high Sr content. During diagenesis aragonite transforms to calcite and Sr is released to pore watwrs. Volcanic rocks present in the investigated area were analyze with the aim to get the information of their geotectonic setting.
|
| 520 |
|
|
|a On the basis on their trace element content (table 20), plotted on diagrams of Pearce and Cann (1973) and Pearce (1982) (figs. 49 & 50), and clinopyroxene composition (Leterrier et al., 1982) (figs. 51-53) it is concluded that volcanic rocks are related to subduction. It was intended that this doctoral thesis would give basic information about economic potential of investigated zeolites. Quantitative X-ray analyses and analyses of ion-exchange capacity of live representative samples from Jesenje quarry (tables 5 & 6) have pointed out that content of heulandite group zeolite in these samples dose not exceed 50 weight percent. Qualitatitve X-ray analyses of 150 samples showed that although there are samples with heulandite as dominant constituent, such samples are rare, and in the most samples zeolite content probably does not exceed 50%.
|
| 520 |
|
|
|a The other negative fact must be emphasized, too. That are common and sudden vertical changes in zeolite content, which are related to sediment type change. Great reserves make this sediments economicalla interesting, but low qualita of raw material restricts possible use to those cases where higher purity is not necessery, for instance in agriculture, cement industry and for waste water filters. Any exploitation will be affected by the fact that investigated pyroclastic rocks crop out in the populated area.
|
| 650 |
|
7 |
|a Zeoliti
|x Analiza
|2 nskps
|
| 700 |
1 |
|
|a Šćavničar, Stjepan
|4 cns
|
| 700 |
1 |
|
|a Majer, Vladimir
|4 oth
|
| 700 |
1 |
|
|a Prohić, Esad
|4 oth
|
| 981 |
|
|
|p CRO
|r HRB1996
|
| 998 |
|
|
|n DCD
|c sbno9904
|c dkrp9904
|
| 852 |
4 |
|
|j DCD-ZG-34/98
|
| 876 |
|
|
|e DCD
|a 34/1998
|
| 886 |
0 |
|
|2 unimarc
|b 27978iam0 2200709 450
|