Gratia praesupponit naturam

U članku se suvremena nezastupljenost aksioma »milost pretpostavlja narav« prepoznaje kao providonosna prilika za njegovu obnovu u teologiji i duhovnosti. Nakon naznake nekih od uzroka zapostavljanja ovoga skolastičkog aksioma, u drugom se poglavlju tumači njegova teološka unutrašnjost kroz pokušaj...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/nsk.NSK01001029013/Details
Matična publikacija: Diacovensia (Online)
26 (2018), 1 ; str. 81-93
Glavni autor: Vulić, Boris (Author)
Vrsta građe: e-članak
Jezik: hrv
Predmet:
Online pristup: https://doi.org/10.31823/d.26.1.4
Hrčak
LEADER 03175naa a22003614i 4500
001 NSK01001029013
003 HR-ZaNSK
005 20190530103132.0
006 m d
007 cr||||||||||||
008 190502s2018 ci |o |0|| ||hrv
024 7 |2 doi  |a 10.31823/d.26.1.4 
035 |a (HR-ZaNSK)001029013 
040 |a HR-ZaNSK  |b hrv  |c HR-ZaNSK  |e ppiak 
041 0 |a hrv  |b hrv  |b eng 
042 |a croatica 
044 |a ci  |c hr 
080 1 |a 14  |2 2011 
080 1 |a 27  |2 2011 
100 1 |a Vulić, Boris  |4 aut 
245 1 0 |a Gratia praesupponit naturam  |h [Elektronička građa] :  |b pokušaj obnove skolastičkog aksioma /  |c Boris Vulić. 
504 |a Bibliografske bilješke uz tekst. 
504 |a Sažetak ; Summary. 
505 8 |a Sadrži i: bilješke uz tekst. 
520 |a U članku se suvremena nezastupljenost aksioma »milost pretpostavlja narav« prepoznaje kao providonosna prilika za njegovu obnovu u teologiji i duhovnosti. Nakon naznake nekih od uzroka zapostavljanja ovoga skolastičkog aksioma, u drugom se poglavlju tumači njegova teološka unutrašnjost kroz pokušaj odgovora na neiscrpno pitanje odnosa milosti i naravi. Treće poglavlje donosi daljnja pojašnjenja kroz aksiome »milost ne uništava narav« i »milost usavršava narav«. U analogiji s Kristovim utjelovljenjem, postaje očito da se narav, odnosno stvorenost, treba uvijek shvaćati u perspektivi milosti, koja je prva činjenica povijesti spasenja. Vraćanje i produbljivanje ovih aksioma doprinosi povezivanju cjelokupne povijesti spasenja, ali i povijesti teologije i duhovnosti, te dubljem razumijevanju onoga što je istinski naravno te onoga što je božansko, milosno, a što kao dar i mogućnost čovjeka određuje sve do temelja njegove stvorene naravi. 
520 |a In the article, the contemporary lack of representation of the axiom “grace presumes nature” is recognized as a providential opportunity for its renewal in theology and spirituality. After indicating some of the causes for neglecting this scholastic axiom, the second chapter interprets its theological interiority through an attempt to answer the inexhaustible question of the relationship of grace and nature. The third chapter brings further clarification through the axioms “grace does not destroy nature” and “grace perfects nature”. In analogy with Christ’s incarnation, it becomes apparent that nature, or creation, should always be understood in the perspective of grace, which is the first fact of the history of salvation. The restoration and deepening of these axioms contributes to linking the entire history of salvation, but also the history of theology and spirituality, and to a deeper understanding of what is truly natural and what is divine, graceful, and what as a gift and opportunity defines a man to the very foundation of his created nature. 
653 0 |a Spasenje  |a Milost  |a Grijeh  |a Narav 
773 0 |t Diacovensia (Online)  |x 1849-014X  |g 26 (2018), 1 ; str. 81-93  |w nsk.(HR-ZaNSK)000846803 
981 |b Be2018  |b B01/18 
998 |b tino1905 
856 4 0 |u https://doi.org/10.31823/d.26.1.4 
856 4 0 |u https://hrcak.srce.hr/196743  |y Hrčak 
856 4 1 |y Digitalna.nsk.hr