Migration and integration in German cities
Njemačka sebe nikada nije smatrala državom useljenika iako se tamo nakon Drugoga svjetskog rata naselio veći broj izbjeglica, dok je 60-ih godina prošloga stoljeća njemačka industrija privukla veliku skupinu useljenika iz zemalja južne Europe (Španjolske, Italije, Grčke i Turske). Obje su se ove kat...
| Permalink: | http://skupni.nsk.hr/Record/nsk.NSK01001033797/Details |
|---|---|
| Matična publikacija: |
Hrvatska i komparativna javna uprava (Online) 18 (2018), 2 ; str. 201-222 |
| Glavni autor: | Kersting, Norbert (Author) |
| Vrsta građe: | e-članak |
| Jezik: | eng |
| Predmet: | |
| Online pristup: |
https://doi.org/10.31297/hkju.18.2.6 Hrčak |
| LEADER | 04947naa a22003854i 4500 | ||
|---|---|---|---|
| 001 | NSK01001033797 | ||
| 003 | HR-ZaNSK | ||
| 005 | 20190823092640.0 | ||
| 006 | m d | ||
| 007 | cr|||||||||||| | ||
| 008 | 190613s2018 ci |o |1|| ||eng | ||
| 024 | 7 | |2 doi |a 10.31297/hkju.18.2.6 | |
| 035 | |a (HR-ZaNSK)001033797 | ||
| 040 | |a HR-ZaNSK |b hrv |c HR-ZaNSK |e ppiak | ||
| 041 | 0 | |a eng |b eng |b hrv | |
| 042 | |a croatica | ||
| 044 | |a ci |c hr | ||
| 080 | 1 | |a 35 |2 2011 | |
| 080 | 1 | |a 316 |2 2011 | |
| 100 | 1 | |a Kersting, Norbert |4 aut | |
| 245 | 1 | 0 | |a Migration and integration in German cities |h [Elektronička građa] / |c Norbert Kersting. |
| 300 | |b Ilustr. | ||
| 500 | |a International scientific conference Looking Beyond the Crises: Impact of Mass Migrations on Local, Regional, National, and EU Governance, Dubrovnik, 11-14 May 2017. | ||
| 504 | |a Bibliografija: str. 218-220. | ||
| 504 | |a Sažetak ; Summary. | ||
| 520 | |a Njemačka sebe nikada nije smatrala državom useljenika iako se tamo nakon Drugoga svjetskog rata naselio veći broj izbjeglica, dok je 60-ih godina prošloga stoljeća njemačka industrija privukla veliku skupinu useljenika iz zemalja južne Europe (Španjolske, Italije, Grčke i Turske). Obje su se ove kategorije useljenika gotovo u potpunosti integrirale u njemačko društvo. Tijekom 90-ih godina 20. stoljeća i ratova na području Balkana opet je velik broj izbjeglica pristigao u Njemačku, međutim većina se poslije rata vratila kući. Nova je migracijska politika zaživjela 2015. godine. Kada su se bježeći pred ratom u Siriji izbjeglice nastojale preko „balkanske rute“ domoći središnje Europe, djelomičnoih je privukla simbolična no kratkotrajna njemačka politika „raširenih ruku“. Otprilike 1,2 milijuna ljudi podnijelo je zahtjev za azilom u Njemačkoj 2015. i 2016. godine. Nakon zaokreta njemačke politike te uvođenja nove politike u Turskoj i državama istočne Europe te su brojke 2017. godine znatno smanjene. U radu se pokušava odgovoriti na pitanje tko zastupa te izbjeglice i druge migrante. S druge strane, neke skupine migrantskog podrijetla kao što su primjerice građani Europske unije imaju sva izborna prava na lokalnim i EU izborima. U većim gradovima još od 90-ih godina prošlog stoljeća većinu drugih stranacazastupaju savjetodavni odbori građana. Te se savjetodavne odbore također smatra zagovornicima onih izbjeglica bez dugoročnih izgleda da postanu njemački državljani. Samo tri pokrajine (Länder) posjeduju odgovarajući zakonski okvir unutar kojeg savjetodavni odbori mogu djelovati. Savjetodavne odbore prihvaćaju i građani i vijećnici u svih 14 analiziranih reprezentativnih gradova, no u istočnom je dijelu Njemačke prihvaćanje slabije izraženo nego u zapadnom dijelu zemlje. | ||
| 520 | |a Germany has never regarded itself as a country of immigration. Nevertheless, after World War II a number of refugees settled in Germany and in the 1960s German industry attracted a large group of immigrants from Southern Europe (Spain, Italy, Greece, and Turkey). Both of these groups predominantly integrated into German society. In the 1990s, during the Balkan wars, a large number of refugees came to Germany, but most of them returned home afterwards. In 2015 a new migration policy emerged. Due to the war in Syria, refugees tried to immigrate into Central Europe via the so-called Balkan Route. They were partly attracted by a symbolic but brief German “open arms” policy. In 2015 and 2016, around 1.2 million people applied for asylum in Germany. Due to the policy shift of the German government and new policies in Turkey and other countries in Eastern Europe, these numbers dropped dramatically in 2017. The paper tries to answer the question of who represents these refugees, as well as other migrants. Meanwhile, some groups with a migration background – such as citizens of the European Union – have full electoral rights at local and EuropeanUnion elections. Since the 1990s most other foreigners have been represented on advisory boards for citizens in most of the larger cities. These advisory boards are also regarded as advocates for refugees without a long-term perspective of becoming German citizens. Nevertheless, there are only three provinces (Länder) with an appropriate legal framework for these boards. The advisory boards areaccepted in all 14 analysed representative cities by both the citizens and the councillors, although acceptance is slightly lower in Eastern compared to Western Germany. | ||
| 653 | 0 | |a Migracija |a Izbjeglice |a Integracija izbjeglica |a Deliberativna demokracija | |
| 653 | 5 | |a Njemačka | |
| 773 | 0 | |t Hrvatska i komparativna javna uprava (Online) |x 1849-2150 |g 18 (2018), 2 ; str. 201-222 |w nsk.(HR-ZaNSK)000863959 | |
| 981 | |b Be2018 |b B01/18 | ||
| 998 | |b tino1908 | ||
| 856 | 4 | 0 | |u https://doi.org/10.31297/hkju.18.2.6 |
| 856 | 4 | 1 | |y Digitalna.nsk.hr |
| 856 | 4 | 0 | |u https://hrcak.srce.hr/201710 |y Hrčak |