Film kao filozofija

U radu se propituje odnos filma i filozofije, naročito u svjetlu Wittgensteinove filozofije i tvrdnje da (pokretna) slika predočuje svijet čak i bolje od jezika te da je u tom smislu posebno filozofski relevantna. Polazi se od čestog razlikovanja filma kao ilustracije filozofije, filma o filozofiji...

Full description

Permalink: http://skupni.nsk.hr/Record/nsk.NSK01001104411/Details
Matična publikacija: Filozofska istraživanja (Online)
40 (2020), 4 ; str. 665-684
Glavni autor: Kardum, Marko, profesor filozofije (Author)
Vrsta građe: e-članak
Jezik: hrv
Predmet:
Online pristup: https://doi.org/10.21464/fi40401
Hrčak
LEADER 04826naa a22003734i 4500
001 NSK01001104411
003 HR-ZaNSK
005 20210720153510.0
006 m d
007 cr||||||||||||
008 210616s2021 ci |o |0|| ||hrv
024 7 |2 doi  |a 10.21464/fi40401 
035 |a (HR-ZaNSK)001104411 
040 |a HR-ZaNSK  |b hrv  |c HR-ZaNSK  |e ppiak 
041 0 |a hrv  |b hrv  |b eng 
042 |a croatica 
044 |a ci  |c hr 
080 1 |a 791  |2 2011 
080 1 |a 14  |2 2011 
100 1 |a Kardum, Marko,  |c profesor filozofije  |4 aut 
245 1 0 |a Film kao filozofija  |h [Elektronička građa] :  |b slučaj Wittgenstein /  |c Marko Kardum. 
500 |a Tema broja: Filozofija pokretnih slika (II.). 
504 |a Bibliografske bilješke uz tekst ; bibliografija: str. 682-684. 
504 |a Sažetak ; Abstract. 
520 |a U radu se propituje odnos filma i filozofije, naročito u svjetlu Wittgensteinove filozofije i tvrdnje da (pokretna) slika predočuje svijet čak i bolje od jezika te da je u tom smislu posebno filozofski relevantna. Polazi se od čestog razlikovanja filma kao ilustracije filozofije, filma o filozofiji ili filozofima te filma kao filozofije. I dok se prva dva načina njihova odnošenja ne smatraju problematičnima, ali ni filozofski posebno relevantnima ili teorijski izazovnima, za treći se koncept pokazuje suprotno te mu se pristupa unutar Wittgensteinove filozofije. Naime, valja pokazati zašto je film kao pokretna slika za Wittgensteina uopće moguć kao filozofija, odnosno što točno omogućuje filmu da bude kao ta specifična ljudska aktivnost. Da bi se to pokazalo, analizira se Wittgensteinova filozofija s jasno naglašenom razlikom u njegovu ranom i kasnom filozofskom radu. No dva njegova djela, koja paradigmatski stoje iza dviju faza, pokazuju i određeni kontinuitet u razmatranju slika. Prije svega, tiče se to ideje o mogućnosti da upravo slika, a onda ekstenzijom i film kao nizanje slika, najbolje predočava svijet, odnosno da za njega stoji kao dvodimenzionalni model. Budući da je moguće utvrditi kako za Wittgensteina slika ne ovisi o jezičnoj interpretaciji, pokazuje se da je film kao filozofija moguć upravo, premda ne i isključivo, iz kuta Wittgensteinova filozofskog rada koji sliku tretira kao samostalnog nositelja značenja, a što u konačnici rezultira i shvaćanjem Wittgensteinove filozofije kao izravno suprotstavljene filozofskoj tradiciji Zapada. Stoga je jedno od tumačenja relevantnosti filma za filozofiju moguće utemeljiti upravo u Wittgensteinovu razumijevanju slike. 
520 |a This paper examines the relationship between film and philosophy, especially in the light of Wittgenstein’s philosophy and his claim that a (motion) picture represents the world better than the language itself and that, in that sense, it has philosophical relevance. It starts with an often made comparison of film illustrating philosophy, film about philosophy or philosophers, and film as philosophy. While the first two types are not particularly philosophically relevant or theoretically challenging and therefore not considered to be problematic, the third concept shows the opposite, and it is approached within Wittgenstein’s philosophy. Namely, it is necessary to show why film as motion picture would even be possible for Wittgenstein as philosophy, or more precisely, what it is exactly that enables the film to be like philosophy. To illustrate this, Wittgenstein’s philosophy is analysed, with an emphasis on the difference between the early and late phase of his work. Yet his two philosophical studies, paradigmatic for these phases, show a certain continuity in consideration of images. Foremostly, they supply the primary argument that image, and by extension film as a series of images, best represents the world, that is, that for Wittgenstein it stands as a two­dimensional model. Since it is possible to show that image for Wittgenstein does not depend on linguistic interpretation, it can be shown that film as philosophy is possible precisely but not exclusively from the angle of Wittgenstein’s philosophical work. This treats the image as an independent bearer of meaning, which ultimately results in understanding Wittgenstein’s philosophy as directly opposed to the Western philosophical tradition. Thus, one of the possible interpretations of film’s philosophical relevance is possible to find in Wittgenstein’s understanding of pictures. 
653 0 |a Film  |a Filozofija  |a Jezik  |a Slika 
653 1 |a Wittgenstein, Ludwig 
773 0 |t Filozofska istraživanja (Online)  |x 1848-2309  |g 40 (2020), 4 ; str. 665-684  |w nsk.(HR-ZaNSK)000779300 
981 |b Be2021  |b B01/21 
998 |b tino2107 
856 4 0 |u https://doi.org/10.21464/fi40401 
856 4 0 |u https://hrcak.srce.hr/251488  |y Hrčak 
856 4 1 |y Digitalna.nsk.hr