Olja Lozica

Olja Lozica (Beograd, 15. travnja 1982.), hrvatska dramatičarka i dramaturginja.

Diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 2006. godine. Od tada je vanjski suradnik na odsjeku glume. Kao dramaturginja radila je na produkcijama u kazalištima GDK Gavella, Teatar Exit, ZKM, Gradsko kazalište Trešnja, Teatar &TD, HNK Zagreb, HNK Split. Između ostalih, potpisuje adaptacije ili dramaturgije nekih od najnagrađivanijih predstava hrvatskog kazališta posljednjih desetljeća kao što su: ''Susjeda'' (Zorica Radaković, režija: Ivica Boban, ZKM), ''Nevjesta od vjetra'' (Slobodan Šnajder, režija: Ivica Boban, HNK Zagreb), ''To Samo Bog Zna'' (režija: Saša Anočić, Teatar Exit), ''Vrata do'' (po motivima Svjetlana Lacka Vidulića, režija: Rene Medvešek, ZKM), ''Kako misliš mene nema?'', režija: Ivica Boban, Teatar Exit) i mnoge druge...

Kao dramatičarka debitira 2007. predstavom ''Gdje je nestao Božo B.?'' u Teatru &TD koju sama i režira.

Prva je dobitnica nagrade u novoj kategoriji Nagrade hrvatskog glumišta za ''najbolji praizvedeni suvremeni hrvatski dramski tekst ili najbolju dramatizaciju, adaptaciju, dramaturška obradu teksta ili dramaturgiju predstave'' koju dobiva za dramatizaciju i adaptaciju proze Ivana Kovačića ''Smij i suze starega Splita'' u istoimenoj predstavi redatelja Gorana Golovka i produkciji 56. Splitskog ljeta.

2010. režira predstavu ''Reces i ja'' po vlastitom tekstu u produkciji KUFER-a i Teatra Exit. Predstava je dobila vrlo dobre kritike, a posebnu pažnju javnosti je usmjerila na neke od najboljih mladih hrvatskih glumaca kao što su Igor Kovač, Nika Mišković i Aleksandra Stojaković. Predstava je trijumfirala na 21. Marulićevim danima gdje je osvojila nekoliko nagrada uključujući i onu glavnu za najbolju predstavu u cjelini.

Godine 2012. režira autorski projekt ''Prasac koji gleda u sunce'' u Gradskom kazalištu Marina Držića u Dubrovniku za koji dobiva odlične kritike. Odlične kritike dobiva i za svoj sljedeći autorski projekt ''Sada je, zapravo, sve dobro'' postavljenom u prestižnom Zagrebačkom kazalištu mladih. Od 2013. godine Olja Lozica sve češće počinje režirati i tekstove drugih autora, a prvi projekt ove nove faze bila je predstava ''U znaku vage'' po djelima Ranka Marinkovića u HNK Zagreb.

Živi i radi u Zagrebu. Provided by Wikipedia